Kako prepoznati da li ste ovisni o biciklizmu

Sadržaj:

Kako prepoznati da li ste ovisni o biciklizmu
Kako prepoznati da li ste ovisni o biciklizmu

Video: Kako prepoznati da li ste ovisni o biciklizmu

Video: Kako prepoznati da li ste ovisni o biciklizmu
Video: Kako proveriti da li neko prisluškuje vaš telefon 2024, April
Anonim

Biciklizam je dobar za vas – zapravo, odličan za vas. Ali ispostavilo se da možete imati previše dobre stvari…

Vožnja bicikla je jedno od najvećih užitaka poznatih ljudima. A tu je i bonus – za razliku od mnogih drugih najvećih zadovoljstava, dobro je za vas. Biciklizam vas čini spremnijim, zdravijim i sretnijim. Može vam pomoći da izgubite težinu ili upravljate svojom težinom i može vas potaknuti da se hranite zdravije i da radite druge korisne stvari kao što su istezanje i odlazak u teretanu.

Ali postoji loša strana. Također može izazvati ovisnost, na način koji postaje sveobuhvatan i, na kraju, loš za vas. Možete imati previše dobre stvari.

Zavisnost od vežbanja je i fiziološka i psihološka. Vjerojatno ste čuli za 'trunner's high', osjećaj ushićenja koji imate kada fizička aktivnost oslobađa endorfine, kemikalije koje poboljšavaju raspoloženje, u mozgu.

Taj visok se može primijeniti i na vožnju biciklom, jer kardiovaskularne vježbe oslobađaju više endorfina od drugih oblika vježbanja, a to je problem: što ih više oslobodite, bolje se osjećate i više žudite. Vježbanje zaista može postati poput droge.

‘Endorfini pružaju fiziološku reakciju koja je ugodna – pomažu da se objasni zašto želimo da ponovimo iskustvo,’ kaže Andy Lane, profesor sportske psihologije na Univerzitetu Wolverhampton.

‘Međutim, taj odgovor mora doći s ugodnim mislima, osjećajem postignuća i osjećajem blagostanja. Mnogi biciklisti dobijaju društvenu podršku, a zajedno sa endorfinom ovo daje dvostruki udarac pojačanja koji će vjerovatno ojačati vezu.’

U istini o ovisnosti o vježbanju, autorice Katherine Schreiber i Heather Hausenblas navode sedam faktora koji čine skalu ovisnosti o vježbanju kako bi pomogli ljudima da procijene da li su ovisni o vježbanju. Pitanja su:

1. Imate li simptome odvikavanja kada prestanete?

2. Nastavljate li vježbati uprkos problemima koji se ponavljaju?

3. Osjećate li potrebu da uvijek radite više da biste postigli isti efekat?

4. Ne možete kontrolirati svoje navike vježbanja?

5. Provodite li manje vremena radeći druge stvari?

6. Da li vam vježbanje oduzima svo vrijeme?

7. Vježbate li više nego što namjeravate?

Ako vaši odgovori skrenu prema 'da', možda biste željeli pogledati koliko vozite.

Pojačana ovisnost

‘Problem je u tome što se ovisnost samoprocjenjuje’, kaže Lane. 'Ljudi obično skrivaju svoje ovisnosti, ali navika vježbanja se slavi na mnogo načina i pozitivno se pojačava.'

Dio problema je što društvenu podršku Lane spominje, jer je društveno prihvatljivije biti ovisan o treningu. Možete, na primjer, opravdati vožnju od šest sati 'jer "treniram za sportiste". A ako skupljate novac, skrećete pažnju sa sebe i dobijate pozitivno pojačanje.’

To ne znači da sama vaga nije relevantna ili da ovisnost nije problem, a možda ste i sami iskusili neke od simptoma: loše raspoloženje, anksioznost ili nedostatak sna ako propustite vožnju, treniranje kroz ozljede i izbjegavanje prijatelja, porodice ili čak posla da se uklopi u vožnju.

‘Biciklisti zavisnici su oni koji ne mogu da se odmore, koji traže sledeće pozitivno iskustvo skoro pre nego što završe sadašnje’, kaže Lane. 'Kada su ozlijeđeni, primijetit će velike porive za jahanjem, negativno raspoloženje kao posljedicu nejahanja i opći poremećaj njihovog dobrobiti.'.

‘Po definiciji, ako ste ovisni o bilo čemu, mogli biste doživjeti promjene raspoloženja, depresiju, anksioznost ili razdražljivost ako vam se to oduzme,’ slaže se trener Paul Butler.

‘Ali nije li sve ovo pomalo melodramatično?' nastavlja on. 'Ako je to izbor između zaglavljivanja u podzemnoj po vrućem, ljepljivom danu i vožnje biciklom na selu, većina ljudi bi bila loše raspoložena jer bi propustila vožnju.

‘Međutim, ako neko mora svom partneru ili poslodavcu početi lagati o tome gdje se nalazi, ovdje stvari idu predaleko. Isto tako, nepoznavanje kada uzeti odmor zbog umora, povrede ili nečeg poput važnog porodičnog okupljanja trebalo bi da aktivira zvona za uzbunu.’

Vrijedi uzeti u obzir i činjenicu da je vožnja bicikla više izbor životnog stila nego drugi oblici vježbanja. Biciklisti mogu biti opsjednuti najnovijim kompletom, provoditi sate čisteći i polirajući svoje bicikle, ili jednostavno krati vrijeme petljajući.

Nijedan drugi oblik kardio vježbe ne zahtijeva takva finansijska ili emocionalna ulaganja. I to prije nego što uopće pomislimo na broj biciklista koji istražuju svoje Strava segmente, obećavajući sebi da će idući put ići brže.

'Čuo sam priče o ljudima koji kupuju nove bicikle i ne govore svojim partnerima, ali ovo je takođe pitanje finansijskog povjerenja koje se može odnositi na mnogo više od bicikliranja unutar veze,' kaže Butler.

‘Mislim da ima gorih stvari na koje trošite svoje vrijeme i novac. Ljudi idu u pab svakog petka uveče i odlaze kući u ranim satima nakon što su potrošili bogatstvo i pritom nisu učinili svoje zdravlje dobrom. Da li je malo skupe likre, onlajn baza podataka i neke aerobne vežbe na svežem vazduhu zaista toliki problem?’

‘Ovdje moramo biti oprezni’, kaže Lane. „Vježbanje uključuje pozitivne navike i dobra je stvar biti u mogućnosti voziti bicikl bez potrebe da se dižete s sofe.

‘Međutim, samo preko ivice toga što je pozitivna stvar postaje opsesija. Morate naučiti prepoznati kako se vožnja bicikla uklapa u vaš opći plan upravljanja raspoloženjem. Pronađite uživanje iz više izvora i smanjit ćete vjerovatnoću ovisnosti o jednom.’

Još jedan problem je zapravo prepoznavanje problema, posebno ako niste skloni ozljedama.

‘Ljudi mogu biti ovisni, a da to ne znaju’, dodaje Lane. 'To je navika, i to pozitivna. To je ovisnost samo kada se povuče i kada se pojave sve vrste neželjenih negativnih misli i osjećaja.’

Upravljanje vremenom

Pa koji je lijek? Za razliku od većine ovisnosti, ne morate se suzdržavati. Vi samo trebate prepoznati gdje postoji problem i moderirati svoje ponašanje.

‘Dnevnici treninga su od pomoći u prepoznavanju napretka i jasnom na čemu radite,’ kaže Lane. 'Također bih potaknuo aktivni oporavak i učenje regulacije raspoloženja različitim sredstvima. To je oslanjanje na jednu strategiju u kojoj vidimo probleme.’

‘Ne radi se samo o tome da zapišete koliko ste uradili’, dodaje Butler. 'Budi iskren. Zabilježite što je moguće detaljnije o svim bolovima, ali i o svojim osjećajima, nivoima stresa, spavanju, brigama i strahovima.’

Učlanjenje u klub također može biti korisno, jer tu društvenu podršku možete iskoristiti na pozitivan način tako što ćete rasporediti vrijeme u sedlu i podijeliti iskustva – pozitivna i negativna – sa ljudima koji isto misle.

‘Zapošljavanje trenera također može biti korisno, na mnogo načina,’ kaže Butler. „Dobar trener vam može pomoći da postavite ciljeve koji uključuju plan treninga koji se može upravljati.

‘Koučing nije u tome da se ljudi jednostavno navedu da urade više – često se radi o uvjeravanju ljudi da bi mogli učiniti bolje ako rade manje. Znati kada se odmoriti, bez obzira na razlog, veoma je potcijenjena vještina.’

Preporučuje se: