DT Swiss je najpoznatiji po svojim čvorištima i stječe reputaciju zbog svojih točkova, ali žbice su bile mjesto gdje je sve počelo za švicarski brend
Okružuje me kalem na kalem čelične žice. Ne govorimo o kalemovima veličine kotura za pecanje, ili onima poput malih namotaja lemljenja koje ste koristili da dobijete na satu dizajna i tehnologije u školi.
Ovi kalemovi su upola manji od čovjeka i izgledaju otprilike isto tako teški, a nalaze se posvuda.
‘Svake godine prođemo oko 140 tona čelične žice,’ kaže Alex Schmitt, PR menadžer DT Swiss-a.
Ne može dati tačnu cifru koliko krakova to znači – varira iz godine u godinu u zavisnosti od narudžbi i odluka o proizvodnji – ali na osnovu težine od 6 g jednog od najpopularnijih dizajna kompanije, Konkurencija, to je negdje u regiji od 20 miliona krakova.
‘Fegle, glavčine i bradavice su za nas velika prisutnost’, kaže Schmitt. ‘Ali žbice su u našem DNK.’
Stižemo do ogromnih kalemova žice koji su brzo vođeni kroz moderno utilitarne hodnike sjedišta DT Swiss-a u Bielu, Švicarska.
Ubrzan je početak naše posjete s obzirom na to da porijeklo kompanije datira iz 1634. godine i da postoji popriličan dio istorije o kojoj se može razgovarati, ali Schmitt kaže da bi radije zadržati takve rasprave za kasnije.
‘Čini se ispravnim započeti tamo gdje je počela kompanija kakvu svi danas poznaju,’ kaže on dok izlazimo na ogroman fabrički pod.
U zraku je oštar prizvuk metala i vrtoglavo je bučan dok bezbrojne mašine brbljaju, škljocaju i lupaju u kakofoniji koja je poput industrijaliziranog prikaza divljih životinja u prašumi noću.
Dan u životu
‘Tako naši žbici započinju svoj život,’ kaže Schmitt, preusmjeravajući moju pažnju na kalemove.
Smiješno je pomisliti da komponenta čija se jedina svrha oslanja na to da bude ravna i ravna ulazi u proizvodnu liniju čvrsto namotana. 'Dakle, očigledno je da je prvi posao ispraviti žicu.'
Kalemi se postavljaju na postolja i žica se uvlači u prvu od teških mašina na zamršen način, za razliku od konca u šivaćoj mašini.
‘Ovo ima efekat ispravljanja žice, što joj omogućava da prođe svoj prvi od četiri procesa,’ kaže Schmitt.
‘Za naše osnovne žbice, ovo je dovoljno za kreiranje gotovog proizvoda, ali naši napredniji dizajni moraju proći još tri dodatna procesa.’
Prvo se žica seče na dužinu (140mm do 315mm, u zavisnosti od tipa krakova), a zatim se delovi kotrljaju na paralelne metalne šipke koje izgledaju kao ogromna burgija.
Svaka žbica leži u utoru navoja na šipkama, tako da kada se šipka rotira, žbica se glatko pomiče niz liniju, omogućavajući pomoćnim mašinama da štancaju glavu, dodaju J-zavoj i zatim glodaju žbicu niz u nizu.
‘Ovo je proces kreiranja DT Champion krakova, našeg najjednostavnijeg i najtrajnijeg dizajna žbica.
‘Možemo proizvesti jednu od ovih svake sekunde,’ kaže Schmitt, dok žbice ritmično zveckaju niz žlijeb iz mašine u kutije.
‘Dozvolite mi da vam pokažem gde stvari počinju da postaju malo interesantnije,’ kaže on, a mi pratimo paletu ovih osnovnih žbica koja se transportuju u drugi deo objekta.
‘Naš sljedeći sloj žbica je učvršćen – prečnici njihovih srednjih dijelova su smanjeni, poboljšavajući njihov integritet, između ostalog.
‘To samo po sebi nije posebno, ali način na koji to radimo je jedinstven. Naši konkurenti jednostavno rastežu žbicu da bi je udarili, što je ne samo manje precizno, već i slabi strukturu.
‘Koristimo sitne oscilirajuće čekiće koji sabijaju tijelo žbice. Zgnječenje metala jača njegovu strukturu, plus možemo tačno utvrditi kako je žbica pritisnuta.’
U zasebnoj prostoriji se nalazi 36 mašina potrebnih za završetak ovog procesa, i one rade 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji.
Žabice su fiksirane na svakom kraju, zatim zdepasti prsten komplikovane mašinerije klizi po njihovoj dužini, sve da bi se smanjio prečnik ovih krakova za oko 0,3 mm.
'Konačni trošak ovih žbica je mnogo veći od naših osnovnih žbica jer im je potrebno mnogo duže da se proizvedu – dobijamo samo jedan od ovih svakih sedam sekundi,' kaže Schmitt s ljutim osmijehom.
Samo najviši nivo DT-ovog asortimana – žbice sa oštricama kao što su Aerolite i Aero Comp – nastavljaju na treću fazu obrade, i opet se metode kompanije razlikuju od norme.
Uz jedan zid pozadi u glavnoj proizvodnoj hali nalazi se nekoliko pravih monolita metala.
Uobičajeni bum koji proizlazi iz svakog od njih je bas linija na kojoj se pokreće ostatak mehaničkog hora proizvodne linije – moćan je i prepoznatljiv, slično efektu koji ima na žbice.
‘Ove mašine udaraju svaku žbicu sa 250 tona pritiska,’ obavještava me Schmitt.
‘Unutar 10 minuta nakon što su ih prvi put pokrenuli, počeli su da se kopaju u betonski pod tako da smo morali koristiti hidraulični sistem ovjesa na koji su mogli sjediti.’.
Proces lopatice još jednom komprimira čelik, dodatno povećavajući njegov integritet i čineći ga pogodnim za najnaprednije parove točkova na tržištu.
Ali zbog toga što je sjaj nerđajućeg čelika u suprotnosti sa prikrivenošću karbonskih felgi, većina ovih krakova zatim prolazi kroz završni proces: eloksiranje.
Snopovi žbica se više puta uranjaju u elektromagnetne kupke, koje ih oblažu dimno-crnim ostatkom. „Ovaj aparat za kupanje bio je nedavna investicija za nas i koštao je skoro milion eura, ali je trošak nadoknađen za dvije godine zahvaljujući boljoj efikasnosti proizvodnje“, kaže Schmitt.
Iz sićušnih žica rastu gigantske kompanije
Ponovo hodamo hodnicima – sjedište DT Swiss-a je lavorište – i prelazimo iz industrijske zone u prostorije u kojima se donose upravljačke odluke.
Okruženje je uglađeno i čisto, veoma u skladu sa brendom koji ima ambiciozne ciljeve. Pa zašto početi sa skromnim govorom?
‘Kompanija je osnovana ovdje u Bielu 1634. godine, ' kaže mi potpredsjednik Matthias Meier.
‘Fizičar po imenu Scharandi počeo je industrijalizirati proces izrade malih žičanih dijelova kako bi opskrbio brojne proizvođače satova – Rolex, Omega i Swatch, da spomenemo samo neke.
Tada je kompanija nosila naziv United Wireworks, ili da joj damo nemačko i francusko ime, Vereinigte Drahtwerke ili Tréfileries Réunie, pošto se Biel nalazi na granici između francuskog i njemačkog govornog područja Švicarske. '
Za 300 godina, United Wireworks je pravio složene komponente prema stereotipnom švicarskom standardu preciznosti i detalja.
'Godine 1934. kompanija je odlučila da se grana na komponente za bicikle, izgradivši 60 godina iskustva prije nego što su kompaniju 1994. kupili Frank Böckmann, Maurizio D'Alberto i Marco Zingg [koji je od tada otišao],' kaže Meier.
‘Želeli su da redefinišu kompaniju. Skratili su njene nemačke i francuske nazive u "DT" u čast nasleđa kompanije i ukinuli sve proizvode osim žbica.
‘S obzirom na našu prošlost, metode proizvodnje su razumljivo napredne.’
U narednoj deceniji DT Swiss je stalno širio svoj asortiman proizvoda. Glavice su bile prve 1995., bradavice su uslijedile 1999., a felge 2003.
Do 2004. godine bio je prvi proizvođač koji je mogao ponuditi kompletan set kotača napravljen u potpunosti u kući.
‘Odatle se radilo o rafiniranju i inovacijama’, kaže Meier. „Sada imamo najsveobuhvatniji katalog proizvoda u vezi s kotačima bilo kojeg proizvođača i uvjereni smo da su naši proizvodi najbolji na tržištu.
‘Na primjer, naše čvorište 240s se široko smatra zlatnim standardom, a naše karbonske felge osiguravaju aerodinamičke efekte koje drugi brendovi još uvijek ne razmatraju.’.
To postavlja pitanje: zašto DT Swiss nije vidljiviji na najvišem nivou? Osim čarolije sa sada nepostojećim timom IAM Cycling tim, DT Swiss je bio odsutan na nivou WorldTour-a.
‘Uvijek je bilo pitanje mogućnosti’, kaže Meier. „Ogromne kompanije kao što je Shimano žele da imaju tim u potpunosti opremljen svojim proizvodima, što otežava stručnjacima da uđu na vrata.’
Imajući ovo na umu, Meier kaže da bi DT radije investirao u inovacije.
‘Željeli bismo misliti da će naši proizvodi prije ili kasnije predstavljati takvu prednost da će profesionalni timovi doći kod nas.
'Prije nekoliko godina, kada sport nije bio toliko profesionalan, postojali su vrhunski vozači koji bi plaćali novac za naše glavčine i ležajeve, jer su rekli da jednostavno nemaju problema s kvalitetom: mogli bi ih voditi za toliko hiljada kilometara i ne morate brinuti.
‘Tako da ne mislimo da je ova situacija nezamisliva.’
Porodična afera
Od svojih ranih pohoda na razvoj točkova za performanse, DT Swiss je brzo otkrio da iako ima kapacitet da napravi sve u svom pogonu u Bielu, to jednostavno nije isplativo.
Kao rezultat toga, proizvodnja njegovih felni i glavčina dijele Poljska, Tajvan i SAD, ali kako bi se osigurao dosljedan nivo kvaliteta, svaki pogon koristi identičnu mašineriju i mnogo osoblja je prethodno obučeno u Bielu ide drugamo.
Međutim, sav razvoj novih proizvoda se i dalje odvija u sjedištu kompanije u Švicarskoj, i uprkos svom razvoju tokom godina, DT Swiss ostaje porodično vođeno preduzeće koje stavlja ogromnu količinu dionica svojim zaposlenima.
‘Dvije porodice posjeduju kompaniju, tako da okruženje ne može pomoći da se filtrira.
‘Ovdje je hijerarhija vrlo ravna – svakome se može pristupiti jer ta sposobnost saradnje
je ono što potiče inovacije.
‘Zapošljavamo samo ljude za koje znamo da će se uklopiti u našu kulturu, jer želimo da se dobro provedu radeći ovdje,’ kaže Meier.
‘Ljudi koji se dobro zabavljaju rade bolje, tako da se ovdje spajaju hobi, privatni život i posao. Neki od naših zaposlenih su ovdje skoro 25 godina.
‘Napravimo lijepu majicu koja, mislim, prilično dobro sažima naš etos: piše, “posao i vožnja balans”. Kad bolje razmislim, pravimo mnogo proizvoda koristeći taj slogan.’
Vek trajanja točka
Razvoj DT Swiss-a kroz njegove točkove, prema potpredsjedniku Matthiasu Meieru
2004 – RR 1450 TRICON
‘Tricon je bio jedan od prvih kotača koje smo napravili. Bio je nekako poseban po tome što je već bio kompatibilan bez cijevi. Postojali su ti mali kreveti u koje su sjedile bradavice, koji su klizili u obod i omogućili da ležište ruba bude čvrsto. To je bilo jedinstveno u to vrijeme, ali pošto se niko nije vozio bez zračnice, prošlo je ispod radara.’
2008 – RRC 1250
‘Ovi kotači su bili naš prvi korak u tehnologiji karbonskih naplataka. Bili su neka vrsta prototipa. Nismo ih mnogo prodali jer je proizvodnja u Švicarskoj značila da nikada ne bismo mogli učiniti cijenu ni blizu konkurentnom. Imali su klasične žbice, ali dizajn glavčine sa čegrtaljkom koji je prilično sličan onome što sada pravimo.’
2010 – RRC 46 DiCut
‘Ovo je bila naša prva ozbiljna ponuda u segmentu cestovnog karbona. Proizvedene su na Tajvanu, tako da smo ih mogli proizvoditi u većim količinama. Imaju unutrašnju širinu od 13,8 mm, što sada izgleda ludo, ali tada su svi bili na gumama od 21 mm. U to vrijeme ovo je bilo vrhunsko, ali evolucija je sada jasna.’
2015 – RC Spline 28C Mon Chasseral
'Mon Chasserals su za nas posebni ne samo po tome što su lagani – set klinčera težak je samo 1,250 g – već i po tome što su bili naši prvi koji su osvojili etapu Grand Toura, sa Jarlinsonom Pantanom na Tour de France 2016. Bilo je sjajno za nas jer smo veoma blisko sarađivali sa timom.’
