Jonathan Vaughters je objavio novu knjigu pa smo ga sustigli da razgovaramo o biciklizmu - prošlosti i sadašnjosti. Fotografija: Education First
Jonathan Vaughters - menadžer WorldTour tima Education First, bivši profesionalac i nekadašnji timski kolega Lancea Armstronga - objavio je novu knjigu. Susreli smo se s njim kako bismo razgovarali o alternativnim utrkama, društvenim medijima, finansijama malih timova, kulturi dopinga i da li možete ikada zamijeniti Armstronga.
Biciklista: Postoje li otkrića u vašoj knjizi za koja mislite da će sljedbenici biciklizma biti šokirani?
Jonathan Vaughters: Nema velikog otkrića. Sve skandalozne stvari su već tamo. Umjesto toga, stavlja u kontekst trideset godina koliko sam bio uključen u biciklističke utrke. Mislim da spaja mnogo stvari.
Cyc: Šta je bilo najteže napisati?
JV: Stvari koje sam radio u svom privatnom životu bile su teške. Stvari sa dopingom su bile teške samo u smislu da sam o tome toliko pričao proteklih godina da je skoro dosadno morati kroz sve to ponovo prolaziti.
Cyc: Koliko ste mentalnog prethodnog uređivanja uradili, ili je tu apsolutno sve?
JV: To je vrlo detaljna i transparentna knjiga. Poslao sam ogledno poglavlje novinaru Paulu Kimmageu, a on mi je uzvratio rekavši „previše je uglađeno, samo ispričaj kako se priča dogodila“. Pokušao sam da živim po tom savetu. Nadam se da ću ispuniti njegov standard.
Cyc: Prošli ste kroz eru vrhunca dopinga i sada upravljate timom. Kako možete biti sigurni da je biciklizam sada čistiji?
JV: Postoji mnogo dokaza, ali svi su to dokazi koji se mogu i oboriti. Tokom protekle decenije, iz perspektive iza zatvorenih vrata, bio sam svjedok kako su vozači koji su bili apsolutno čisti pobjeđivali u nekim od najvećih trka. Ovo su jahači kod kojih sam imao potpunu transparentnost u vezi sa njihovim medicinskim kartonima i znao sam za njihove lične živote. Godine 1996. bio sam iza kulisa i vidio sam da je potpuno nemoguće pobijediti.
To ne znači da je sada savršeno, ali moguće je dobiti najveće trke čisto. Što se tiče antidopinga, u sferi društvenih medija, ljudi žele krv, žele imena, žele da se ljudi skinu. To je razumljivo, ali to nije osnovna svrha antidopinga. Njegova svrha je da zaštiti prava čistih sportista i zaštiti zdravlje svih sportista.
Iz te perspektive, mislim da antidoping djeluje. Možeš li i dalje da se drogiraš i da te ne uhvati biološki pasoš? Da. Možete li se i dalje dozirati dovoljno da to napravi dovoljno veliku biološku razliku da duboko utiče na rasu i da vas ne uhvate? Mislim da je odgovor na to ne. Sve čvršće uvlači mrežu.
Takođe, vidio sam vozače koji su sada već 10 godina u karijeri i nikada se nisu susreli sa dopingom. Nije da su odlučili da ne dopinguju, nego im to nikada nije predstavljeno.
Cyc: Na poleđini vaše knjige nalazi se citat Lancea Armstronga. Što mislite kada će on prestati da predstavlja ideju arhetipskog bicikliste? I šta će biti potrebno da se on zamijeni?
JV: Prilično. Jer nikad se nije radilo o Lanceu, biciklisti. Radilo se o Lanceu, pacijentu s rakom. Ta priča ga je učinila prepoznatljivim. Većina ljudi negdje u svojoj porodici ili prijateljima susreće se sa nekim ko je pogođen rakom. To utiče na sve na ovaj ili onaj način.
Lanceova priča je bila o pobjedi nad bolešću i potom ostvarivanju svog sna da osvoji Tour de France. Da to ponovim, ne želim da kažem da je nemoguće, ali je veoma teško. Dakle, odgovor na vaše pitanje je da nemam pojma.
Cyc: S obzirom na sve trikove koje ste smislili, možete li biti 100% sigurni da je vaš vlastiti tim čist?
JV: Prvo, nisam samo ja radio te trikove. Bio je tu doktor kojeg je angažovao tim koji mi je pokazao kako. Bio je to sveobuhvatan napor, uključujući i jahače, doktore, soigneurs, menadžere. To je ono što je potrebno ako zaista želite izbjeći testiranje. Ne možete to učiniti u potpunosti sami.
Naravno, jedan od mojih vozača bi mogao biti dopingovan u krivini. Potpuno je moguće. Mogu samo reći da mislim da to nije slučaj. Zašto? Zasnovan je na bezbroj stvari. Mogu prekopati njihove medicinske kartone i vidjeti kako izgledaju njihove krvne vrijednosti. Ali što je još važnije, 1990-ih je doping ohrabrivan. Ne samo od strane menadžera ili doktora, već i među samim jahačima.
Smijali su se momcima koji to nisu radili. Vozači u drugim timovima bi mi rekli 'razbijaju te. Hajde čovječe, počni s programom’. I mislite zašto to ohrabruju? Ako počnem da se dopingujem, onda bih sigurno mogao da ih pobedim. Nema smisla.
Mislim da je u osnovi taj doping ohrabrivao sve ostale tako da se nisu morali osjećati loše zbog sebe. Sada je kultura sušta suprotnost. Vozači shvaćaju da bi neko na dopingu mogao potencijalno okončati tim ili njihovu karijeru. Posljedice su toliko teške da su jahači postali samopolicijski.
Cyc: Kako zaustaviti timove sa najvećim budžetom da dominiraju sportom?
JV: Mora postojati neka vrsta dogovora o ograničenju budžeta. Tada biste mogli kupiti gomilu skupih jahača i smanjiti sve ostale troškove. Ili investirajte u skupi sportski naučni tim i kupite jeftinije vozače. Ili kupite jednog skupog jahača, ili šta već. To je igranje.
Onda bismo odjednom igrali na ravnom terenu. To je kao u šahu; ne igrate sa jednom stranom koja ima četiri topa i tri dame. Naravno, osoba sa tri dame će pobijediti. Moramo se vratiti na to da biciklizam bude sport a ne finansijska utrka.
Cyc: U Garminu ste imali potencijalnog pobjednika GC-a u obliku Bradley Wigginsa. Da li je ikada moguće da manji timovi zadrže svoje zvijezde?
JV: Ne baš. Pravo EU je prilično jasno. Ne možete spriječiti nekoga da zarađuje ono što tržište utvrdi da vrijedi. Bez obzira na ugovor, to je ono što jeste.
Cyc: Šta rezultat poput pobjede Alberta Bettiola na Tour of Flanders znači za tim srednje veličine kao što je EF u smislu njegovih finansija?
JV: Nalazimo se na najboljem mjestu na kojem smo bili finansijski već neko vrijeme zahvaljujući vrlo stabilnom sponzoru. Neće trošiti novac tipa Ineos, ali nas podržavaju na načine na koje nikada ranije nismo bili podržani.
Bettiol pobeda je bila sjajna, ali Flandrija je trka za ljubitelje biciklizma. Ovo je najzgodnija trka godine. Ali sa stanovišta privlačenja sponzora, zapravo je sve o Tour de France.
Cyc: Kako ćete privući vozače? Na primjer, Hugh Carthy je govorio o tome da uvijek želi da jaše umjesto vas.
JV: Za nas se radi o traženju Bettiola i Carthyja. Ne baš očigledni talenti i njihovo dovođenje. Deceuninck-QuickStep je takođe dobar u tome. Pronalaženje nedovoljno cijenjenog talenta, a zatim ga izvlačenje u prvi plan. To je ključ za vođenje tima koji nema budžet Ineosa.
Ali na kraju, morate biti u mogućnosti da ih pratite. I Bettiol i Carthy će sljedeće godine biti skuplji vozači. Dakle, morate povećati i budžet. Ako tek otkrivate talenat, ali ne možete ih pratiti kroz karijeru, onda će jednostavno otići u drugi tim.
Cyc: S obzirom da se Ineos uključio u sport, da li je važno imati etičkog glavnog sponzora?
JV: To je šire pitanje za sport. Nije samo Ineos. Bahrein nema sjajnu evidenciju ljudskih prava. Gdje je danas biciklizam, on zapravo nije dovoljno popularan sport i još uvijek se izvlači iz nekih loših problema sa imidžom. To sprečava ulazak globalnijih i etički odgovornijih kompanija.
Ono što dolazi umjesto toga su brendovi koji su malo lošiji, na koje se možda ne gleda tako pozitivno. Bahrein kao primjer, to su oni koji pokušavaju obnoviti ili promijeniti svoj imidž. U narednih nekoliko godina, to će biti brendovi koji žele da se uglancaju, a ne nužno kompanije koje bismo svi možda željeli vidjeti.
Cyc: Lachlan Morton je hakovao širom Britanije u EF bojama, spavajući u jarcima. Kakvo je razmišljanje iza ' alternativnog kalendara'?
JV: Prvi eksperiment je bio sa Joeom Dombrowskim koji se trkao na Leadville 100 2016. Video sam kako se Ironman Triathalon prodao Wandi za 650 miliona dolara. Mislio sam da ne postoji biciklistička trka na svijetu koja bi se prodavala za to, šta mi ovdje griješimo? Kao događaj, Ironman nema velike gužve ili TV pokrivenost. Ali ono što imaju jesu svi ti ljudi koji su se prijavili i mogu reći da sam radio Ironman, a to je isti Ironman na kojem su se takmičili najveći Ironman sportisti na svijetu.
Došlo je do kuće kada sam večerao sa svojim bivšim djeverom i njegovim ocem. Upravo je uradio jednu, a njegov tata je rekao: 'Stvarno sam ponosan, moj sin je napravio Ironman, a moj zet je vozio Tur de Frans'. Bio sam kao; 'sačekaj. To nije isto, radio je četrnaestočasovni Ironman, ja sam bio rangiran među prvih 20 na svijetu! To uopće nije ista stvar'.
Ali mom svekru, to je bila ista stvar, kao i 98% populacije. Način na koji Ironman stvara svoju vrijednost je isti način na koji to čini Londonski maraton. Da se ljudi koji trče četvorosatni maraton takmiče sa istim ljudima koji ga trče za dva sata. Nema amatera koji završavaju Tour de France. To je kao da kažete, 'ovo je profesionalni biciklizam, svi ostali, bježite dovraga'. Ideja je bila da počnemo raditi utrke koje su dostupne javnosti.
Cyc: Šta vozači misle o tome? Da li volontiraju ili su odabrani za održavanje ovih događaja? Kažete li 'ako ne skratite vrijeme na današnjoj pozornici, iduće sedmice ćete voziti Land's End do Johna o'Groatsa'?
JV: Ne, jahači ih žele. Prije nego što smo potpisali ugovor da se Lachlan vrati u tim, spominjalo se kao nešto što želi. Isto je i sa Alexom Howesom i Prljavim Kanzom. Vozači koji rade alternativni kalendar, to je njihova opcija.
Cyc: Možete li vidjeti druge timove kako kopiraju ideju?
JV: Gledajući promet na našoj web stranici, Lachlan koji izvodi GBduro imao je mnogo veći utjecaj od Tejaya koji je osvojio drugo mjesto na Dauphineu, što je bilo vraški mnogo teže za postići. Sigurno će slijediti i druge ekipe. Tu je lonac zlata.
Cyc: Jesu li društvene mreže promijenile krajolik do te mjere da su vozači s velikim brojem pratilaca vrijedniji od vozača koji pobjeđuju u utrkama?
JV: Već je dovoljno važno da bude dio jednačine koja određuje vrijednost vozača. Moja filozofija je da je lakše nekoga natjerati da bude bolji na društvenim mrežama nego ga natjerati da vozi 50 vati brže. Mislim da je naš tim dobar balans talenta i karaktera.
Već ima veliki uticaj na to kako biramo vozače. Sada je teže biti stvarno dobar vozač koji ima dosadnu ličnost na društvenim mrežama. Bili biste zapanjeni vrijednosti koju sponzori stavljaju na to. Možete postići vrijednost za sponzore kroz ličnost ili rezultate. Ali najbolja stvar je to učiniti kroz oba.
