Nakon dvije pobjede na Grand Touru, dijagnoze raka i duge karijere, Ivan Basso govori Cyclistu da se povukao iz profesionalnog pelotona
Ivan Basso nosi širok osmeh. To je isti onaj koji mu je fiksiran na licu tokom cijele karijere. Bilo da se penjao s Lanceom Armstrongom na Tourmaletu, ili spuštao Cadela Evansa na Mortirolo, Basso je zadržao ovaj blistavi osmijeh dok ga je opterećivao svijet pritiska, što je dovelo do toga da je dobio nadimak "Nasmiješeni ubica". Na dan kada smo se sreli u Londonu, prošlo je samo mjesec dana nakon što je Bassu uklonjen tumor kancera i još uvijek nije siguran da li se rak proširio, ali njegov osmijeh je i dalje na mjestu.
‘Veoma sam se dobro oporavio od operacije’, kaže za Cyclist. 'Moram čekati rezultat skeniranja da vidim da li je pod kontrolom.' Njegov rak je bio testisa. Nesreća na etapi 5 ovogodišnjeg Tour de Francea ostavila ga je s dugotrajnim bolom. Nekoliko dana kasnije, inspekcija je pokazala malu kanceroznu kvržicu i prvog dana odmora oprostio se od saigrača i Toura da bi bio podvrgnut tretmanu.
‘Sve se dogodilo za dva dana’, prisjeća se Baso. 'Ja sam sretan. Da, imam rak, i da, imam lošu porodičnu anamnezu raka, ali nema metastaza i sa ovim karcinomom će 98 posto pacijenata živjeti“, kaže on. 'Dakle, bilo je loših vijesti, ali odmah je bilo i dobrih vijesti.' Ironično je da je njegov pad možda iznio to pitanje na vidjelo u najboljem mogućem trenutku. „Zaista sam srećan jer da se nisam srušio možda bih otišao kod doktora šest meseci kasnije, a onda je to problem.’
Danas je bio dobar dan za njegov oporavak. Jutro je proveo vozeći se u Surrey sa zaposlenima i klijentima SaxoBank-a, dio programa 'Ride Like a Pro' (ridelikeapro.saxobank.com) sponzora tima SaxoBank-a. Za Bassa, jahanje je bilo ključno za oporavak i fizički i psihički. 'Kada mogu da vozim bicikl, osećam se dobro. Bicikl je dio mog života – mogu koristiti bicikl za utrke i mogu koristiti bicikl za svoj oporavak.’
Da sumira svoj pozitivan pogled na život, on jednostavno kaže: 'Mislim da je odgovor veliki osmijeh.'
Forma za borbu
Dok razgovaramo, vrijeme nas okreće i uskoro pada kiša. Baso se prisjeća sličnog dana u pro pelotonu. „Bili smo u pravim problemima na Điru 2010. Imali smo dugu etapu, 275 km, a ovako je vreme bilo ceo dan“, kaže on, pokazujući kroz prozor. „Bio je mali uspon na startu i zaista smo morali da kontrolišemo trku. Ušli smo u dugi mračni tunel i ljudi su krenuli u napad. Nismo mogli da vidimo šta se dešava. Iz tunela smo vidjeli veliku, veliku grupu koja je zaokružila ugao ispred nas. Padala je tako jaka kiša.’ On odmahuje glavom sa ljubaznim, ali pomalo bolnim osmijehom. Ispostavilo se da je to bio najteži dan u njegovoj profesionalnoj biciklističkoj karijeri.
‘Nakon dva minuta, DS se javio na radiju, rekavši nam da je 56 vozača u prednjoj grupi sa razmakom od 57 sekundi. Astana ne bi jurila, mislili su da Nibali i ja [oba tima Liquigas] treba da smanjimo jaz, tako da je samo raslo i raslo. Pauza je produžena za 16 minuta. To je bila katastrofa. Kada smo vidjeli da ima još 225 km, morali smo se pomoliti. Vukli smo se na frontu po ceo dan i stalno je padala kiša. Konačno, stigli smo šest minuta ili sedam minuta iza pauze, i skliznuli smo daleko niz GC.’
Uprkos napornom danu, Basso je osvojio taj Giro d’Italia. To je bila njegova druga pobjeda na ovom događaju, čime je učvrstio svoju poziciju među talijanskim biciklistima.
‘Kad sam bio mlad volio sam Điro jer sam, naravno, Italijan i volio sam ružičasti dres,’ kaže on. „Ali kada prvi put vozite Tour de France, to je kao kada vidite ženu svog života“, dodaje on raširenih očiju. Nije iznenađujuće da je pobjeda na Touru bila stalna, ali uvijek neuhvatljiva meta za Italijana.
Završivši među prvih 10 četiri puta, i dva puta na podijumu, Basso je bio primamljivo blizu ukupnoj pobjedi. Čak je postao i očigledan naslednik kada je 2004. pobedio Lancea Armstronga do vrha Tourmaleta na 15. etapi Toura, zauzevši ukupno treće mesto. Ali mnogo prije toga njegov talenat je počeo cvjetati.
‘Počeo sam da se trkam kada sam imao sedam godina’, kaže on. 'Od sedam do 15 to su bile samo male regionalne utrke. Onda sam otišao u reprezentaciju i počeo sam da se krećem po Evropi i svetu. Te godine sam bio drugi na Svjetskom prvenstvu za juniore.’ Uprkos tom ranom pokazivanju talenta, prošlo je nekoliko godina dok Basso nije uspio pokazati svoju sposobnost u profesionalnim rangovima. Njegov proboj je došao pobjedom na Svjetskom prvenstvu u cestovnim utrkama za U23 1998. godine, kada je imao 20 godina. Odatle je krenuo pravo u profesionalni peloton sa italijanskim timom Fassa Bortolo.
‘Osećam se kao da je u poslednjih 16 godina vreme prebrzo trčalo,’ kaže on, ali bez da se trgne od njegovog širokog osmeha. Njegov uspon kroz profesionalne rangove bio je brz. Godine 2002. završio je 11. na Tour de Franceu, a bio je sedmi 2003. godine. Prešao je u CSC-Discovery 2004. i uslijedio je još uspjeha. Osvojio je Giro 2006. godine sa značajnom razlikom od preko devet minuta, uz tri pobjede u etapama. Uslijedio je niz vrhunskih završetaka na sva tri Grand Toura i činilo se da je predodređen za veličinu.
‘Moj idol je Indurain,’ ponosno kaže Basso. „Kada sam imao 18 godina, sreo sam ga na Điru. Dobro se sećam tog čoveka. Bio je zaista velik i uvijek druželjubiv – džentlmen. Rekao sam sebi ako jednog dana budem profesionalac, voleo bih da budem ovakav.“Baso je izgledao kao da ima sposobnost da oponaša svog idola u smislu pobeda na Grand Touru, a 2005. mnogi su očekivali da će on popuniti prazninu koju je ostavio Armstrong. Ali sudbina i španska policija su imali druge ideje.
Prošlost i budućnost
Nakon što je 2005. završio kao drugi, Basso je pristupio Touru 2006. kao vrući favorit nakon što je upravo osvojio svoju prvu Giro d'Italia pobjedu, dajući mu svaku mogućnost da postigne neuhvatljivi duplikat Giro-Tour. Tada je intervenirala Operacion Puerto i Basso je isključen prije početka trke. Istraga španske policije o doping praksi među profesionalnim sportistima umiješala je Bassa, zajedno sa Albertom Contadorom, Alejandrom Valverdeom i Janom Ullrichom. U izvještaju se navodi da je koristio usluge dr Eufemiana Fuentesa kako bi poboljšao svoje performanse uz doping krvi. Basso je priznao optužbu za konsultacije i plaćanje Fuentesa, ali je negirao da je ikada dopingovao. Suočio se s dvogodišnjom zabranom.
Bio je to vrhunac doping gonjenja u sportu. Ironično, čak i uz njegovo krivično gonjenje Basso zvanično ostaje najbolje plasirani na Tour de France 2005., teoretski mu daje pravo na žutu majicu nakon Armstrongove retrospektivne diskvalifikacije. Basso se, međutim, ne zalaže za tu ideju, niti troši mnogo vremena na eru svoje suspenzije. „Morate se usredsrediti na budućnost, a ne na prošlost“, kaže on, po prvi put pomalo mrzovoljan. 'Naporno sam radio da se rehabilitujem nakon svog problema. Osvojio sam sve iste stvari poslije kao i prije zabrane. Nakon diskvalifikacije zauzeo sam drugo mjesto na Giru, prvo na Giru, četvrto na Vuelti, peto na Touru. Za to sam koristio sistem – ne da gledam unazad, već da gledam naprijed.’
Basov povratak je jedna od boljih priča o iskupljenju u sportu. „Kada sam ponovo startovao 2008. želeo sam da pokažem da je sve jasno, i srećan sam jer jesam, i pobedio sam. Mislim da je najbolje dokazivati stvari onim što radiš, a ne razgovorom.’ Zaista, neke od njegovih najboljih formi su nastale u godinama nakon njegovog povratka.
Godine 2009. osvojio je Giro del Trentino i završio na četvrtom mjestu i na Giro d’Italia i Vuelta a Espana. Sljedeće godine je osvojio maglia rosa na Giru, pobijedivši Davida Arroya i Vincenza Nibalija u tom procesu. Penjući se na Monte Zoncolan na etapi 15, napravio je jedan od najupečatljivijih napada u svojoj karijeri, udaljavajući se od čopora u bijegu dvojice s Cadelom Evansom. Sa 3,8km do kraja, naizgled sa blistavim osmehom, Basso je izbacio Evansa nakon dugog boksa u senci, ostavivši između njih 90 sekundi. Još jedan bijeg na Stage 19 ga je odvojio od Arroya kako bi osigurao pobjedu.
Za Bassa, pobjeda na Giru 2010. izgleda ima poseban značaj, čak je i nadmašila njegovu dominantnu pobjedu 2006. godine.'Ako sam morao da biram jedan dan koji se ističe u mojoj karijeri, mislim da je to kada sam osvojio Điro 2010. godine', kaže on. 'Imali smo veoma poseban završetak. Stigli smo u Arenu di Verona, koja je kao Koloseum. Završio sam hronometar i otišao sam u arenu i kada sam zaustavio bicikl i otkinuo pedale, pokupio sam kćer i sina kao pobjednika trke. Možete li zamisliti?’
Basso opisuje drugačiji svijet biciklizma nakon svog povratka, u poređenju sa godinama prije. 'Ono što se promijenilo u posljednjih 10 godina je da su mnogi timovi profesionalniji. Moć koju vidite na televiziji nije samo kapitena, već i tima. Sky je primjer - ne rade samo za Froomea, rade jedni za druge da bi bili jači tim. Tinkoff-Saxo je još jedan primjer, sa Contadorom, ili Saganom, ili Kreuzigerom – imamo puno vrlo dobrih vozača.’
Uloga podrške
Zaista, u Tinkoff-Saxoovom supertimu, Basso je proveo nekoliko godina igrajući super-domaćicu za Contadora, kojem se veoma divi. Čini se čudnim da tako eminentni jahač radi u službi drugog, ali Basso ne razmišlja o tome. „Radimo zaista naporno da ga podržimo jer je on najbolji vozač za Grand Tours“, oštro je rekao. Njegovo poštovanje prema Contadoru je upečatljivo, i jasno je da čak i među pobjednicima Grand Toura, Basso smatra Contadora izuzetnim. „Vožnja s Albertom je kao pohađanje master kursa biciklizma na najboljem svjetskom univerzitetu.’
Basso izgleda zadovoljan, dakle, što je dio mašine umjesto da teži individualnoj slavi. Međutim, nije bez izazova. „Ponekad ti vetar puše u leđa i sve ide dobro, ali moraš biti spreman da sutradan kreneš u suprotnom smeru.“U poslednjih nekoliko godina možda smo videli sezone sa manje vetra u leđa, kao što je bio Basso. zadobio niz povreda, uključujući i iscrpljujuću ranu na sedlu 2013. godine koja ga je isključila iz Giro d'Italia.
Na dan kada razgovaramo, Basso tek treba da objavi da se povlači početkom oktobra i još uvek sanja o povratku, ali žali zbog svoje nedavne forme. 'Ne osjećam godine, ali nisam baš zadovoljan svojim stanjem. Naporno radim i ne dobijam ono što očekujem.“Pišući ubrzo nakon toga u svojim lokalnim novinama, La Provincia de Varese, priznao je da je neprestano tragao za razlozima iza svog bledećeg oblika i zamišljao načine na koje bi mogao pronaći put nazad na odlične nastupe. Na kraju ipak priznaje da su njegovi najbolji dani iza njega, a nekoliko dana nakon našeg intervjua najavljuje da je njegova karijera profesionalnog vozača gotova. On je takođe, na sreću, potpuno čist od raka.
Pitam se hoće li mu biti drago vidjeti leđa bolnih dana u sedlu, posebno s obzirom na njegov apetit za napadima na divljim nagibima. Kada mu postavim pitanje, na trenutak izgleda pomalo zbunjeno. „Nikad ne patim na biciklu“, kaže on. 'Ako stvarno patiš na biciklu, ti si idiot, jer te niko tako ne drži. Vi sami odlučujete.’ Stavljajući to u perspektivu, on nastavlja: „Patnja je kada si bolestan, ili kada imaš veliki problem u svom životu. Kada ne možete da vozite bicikl, shvatite koliko je to važno.’
Ne iznenađuje, dakle, da Basso namjerava da ne odluta previše od svog bicikla. 'Ja sam biciklista doživotno', kaže on. 'Mislim da ću morati da uradim nešto slično biciklu. Nemam iskustva ni u čemu drugom. Mislim da je najvažnije da šta god da radim, sigurno ću to raditi sa istim pristupom i strašću kao što imam za biciklizam.
‘Po mom mišljenju, bicikl je obrazovanje kad si mlad, a čini te boljim čovjekom kad postaneš stariji.’
Opisuje svoje jutro sa korporativnim klijentima SaxoBank kao dio programa u kojem vozači Tinkoff Saxo dijele savjete o obuci s finansijskim trgovcima, a bankari dijele savjete o trgovanju s vozačima.„Ovde imamo ličnog bankara, nekoga ko zarađuje milion evra mesečno“, kaže Baso. „Može privatnim avionom otići u Pariz na ručak, ali umjesto toga tri sata je na biciklu sa mnom. Novcem možete kupiti sve, ali ne možete kupiti sreću.’
U penziji Basso je već dobio ulogu u Tinkoff-Saxou u trenerskom i tehničkom kapacitetu. Hoće li život u timskom automobilu biti lakši od utrke na biciklu? Na trenutak razmišlja o pitanju: 'Najteža faza je uvijek ona ispred tebe', kaže sa osmehom.
