Uz vijest da je UCI otvorio slučaj za bio pasoš protiv Sergija Henaoa, osvrćemo se na priču i sam bio pasoš
Uz vijest da je UCI otvorio slučaj za biološki pasoš protiv Sergija Henaa iz tima Sky i da ga je njegov tim suspendovao iz takmičenja, osvrćemo se na to kada su se anomalije prvi put pojavile, kao i kritike kako biološki pasoš zapravo funkcionira.
Ovaj se članak prvi put pojavio u Cyclist u ljeto 2014.
‘Imamo snažan nadzor i usklađenost sa ovim timom uz punu saradnju vozača i trenera. U našoj posljednjoj recenziji imali smo pitanja o Sergijevim kontrolnim testovima… Želimo učiniti pravu stvar i želimo biti pošteni. Važno je ne prenagliti zaključke.’ Riječi šefa Team Sky-a Davea Brailsforda nakon što je izašlo na vidjelo da je njihov kolumbijski jahač, Sergio Henao, registrovao anomalna očitanja krvi. Henaovo odustajanje od trka 2014. trajalo je 10 sedmica, a za to vrijeme su vlastite istrage tima Sky došle do zaključka da Henao nije podlegao iskušenju. Epizoda je naglasila ne samo politiku nulte tolerancije na droge britanskog tima, već i očiglednu efikasnost biciklističkog antidoping programa 2014. godine, koji koristi biološki pasoš sportaša (ABP) za praćenje različitih bioloških markera koji mogu otkriti efekte dopinga. Tim koji testira sopstvenog sportistu i javno ga povlači iz trka? To je svakako daleko od Bruyneela, Armstronga i Motomana…
WADA i činjenice
U 2012. godini, Svjetska antidoping agencija (WADA) je po prvi put objavila podatke o testiranju na droge u svim sportovima. Bio je to sveobuhvatan izvještaj, koji objašnjava kako se vlasti bore protiv prevara. Izdvajamo: 267, 645 uzoraka je analizirano u 2012. godini; Los Anđeles je bio najprometnija laboratorija na svetu, analizirajući 41.240 epruveta krvi i urina; 42 takmičara su testirana u visokooktanskom sportu bridž.
Što se tiče biciklizma, njegov anti-doping program stavio je pod mikroskop 20.624 uzorka, od kojih je 19.318 urina i 1.306 krvi. Od njih, 502 su se vratila kao pokazuju 'atipičan nalaz' ili 'nepovoljan analitički nalaz', što znači da je jahač ili imao slučaj da odgovori ili mu je bilo dozvoljeno uzimanje lijekova putem 'izuzeća od terapijske upotrebe' (TUE), prema Chrisu Froomeu -objavljena upotreba prednizolona (steroida) na putu do pobjede na Tour de Romandie 2014. Ali te brojke WADA-e isključuju testove za ABP biciklista, pri čemu su vlasti uzele još 6.424 uzorka krvi i urina, 4.352 od kojih su van konkurencije.
O ABP-u se mnogo trubi od njegovog uvođenja 2008. godine, ali kako se razlikuje – i nadopunjuje – postojeće metode testiranja? Olivijeu Banulsu, menadžeru Biciklističke antidoping fondacije (CADF), u suštini nezavisnog ogranka UCI za testiranje na droge.„Razlika između stare metode testiranja i ABP-a je u tome što testovi pokrivaju određeni vremenski period i traže efekte zloupotrebe supstanci, a ne fokusiraju se na samu supstancu“, kaže on. „To znači da možemo analizirati da li ima bilo kakvih anomalnih fluktuacija u bilo kojem od indirektnih markera zloupotrebe droga.“.
Dok tradicionalni testovi direktno gledaju, na primjer, nivo i tip eritropoetina (EPO) u urinu, ABP analizira biološke markere dopinga – reakcije i promjene u tijelu bicikliste koje daju jasnu indikaciju dopinga. „Razlog je taj što tradicionalni pristup ima ograničenja kada sportista koristi supstance povremeno ili u malim dozama“, kaže Banuls. „ABP je pouzdaniji.“
U teoriji, uzeta mjerenja pokrivaju tri 'modula': hematološki (krvni doping), zloupotreba steroida i manipulacija endokrinim sistemom (zloupotreba hormona, npr. ljudski hormon rasta). Od lansiranja ABP-a 2008., samo je modul krvi imao jasne smjernice, ali je 1. januara 2014. WADA dodala steroidni modul.„Također prikupljamo urin za varijacije testosterona“, kaže Banuls, „ali smjernice za hormonalni modul su u toku.“.
ABP analizira krv i urin, ali krv se procjenjuje za hematološki modul. Nakon što se uzme krv jahača, glavni sastojci koji se analiziraju su retikulociti i hemoglobin. „Ovo su najvažnije na koje se fokusiramo u biciklizmu“, kaže Banuls. 'Zajedno proizvode ono što se zove OFF-score, što je omjer dva broja.'
Važni su u vožnji bicikla jer možete isporučiti veće količine kisika radnim mišićima ako je vaša krv prepuna viših nivoa retikulocita i hemoglobina. Rekapitulacija fiziologije će objasniti zašto. Hemoglobin je nosilac kiseonika u krvi, izvlači ga iz pluća i šalje u tkiva. Retikulociti su nezrela ili nova crvena krvna zrnca, koja nose hemoglobin. Retikulocitima je potrebno samo jedan dan da sazriju, što znači da određeni postotak vaših crvenih krvnih zrnaca su retikulociti u bilo kojem trenutku.
Ubrizgavanje EPO-a stimuliraće vaše tijelo da proizvodi više krvnih zrnaca, povećavajući postotak retikulocita. Druga primarna metoda dopinga – transfuzija krvi – zahtijeva vađenje krvi prije ponovne infuzije. Taj početni pad vrišti na tijelo da ga kompenzira stvaranjem više crvenih krvnih zrnaca, što opet dovodi do većeg procenta retikulocita od normalnog. Ali tu stvari postaju komplikovane i zašto je ABP tako efikasan. 'Dok se retikulociti iskrivljuju prema gore nakon neposrednog dopinga, kada ponovo ulijete krv [krvlju koju ste čuvali u frižideru], vaš stvarni postotak retikulocita opada jer "starija" krv efikasno razrjeđuje novu krv,' kaže profesor Chris Cooper, biohemičar, autor knjige Run, Swim, Throw, Cheat. Hemoglobin opada kada prvi put izvadite krv, ali se povećava pri ponovnoj infuziji, zbog čega omjer ova dva može naglasiti potencijalni doping.
Hematološki naučnici su uočili da većina ljudi ima procente retikulocita u krvi između 0.5 i 1,5%. Neki su prirodno viši ili niži, ali testeri gledaju na šiljke ili padove. Iako nije 100% dokaz, stvorio je stroži sistem. 'U prošlosti je bilo previše lako prikriti zlostavljanje', kaže Cooper. 'Rekao bih da je sada mnogo teže.'
Maskiranje prošlosti
U analizi Anti-doping agencije Sjedinjenih Država (USADA) Armstrongovog neotkrivenog doping režima, pretpostavili su kako je Teksašanin izbjegao otkrivanje na sljedeći način: 'Ispitanici [Armstrong, direktor tima, kapiten tima i ljekari tima] su implementirali brojna sredstva za izbjegavanje otkrivanja upotrebe EPO-a, uključujući: mikro-doziranje (tj. korištenje manjih količina EPO-a za smanjenje vremena klirensa lijeka), intravenske injekcije (tj. ubrizgavanje lijeka direktno u venu, a ne subkutano kako bi se smanjio klirens vrijeme), fiziološki rastvor, infuzije plazme ili glicerola (za smanjenje koncentracije)…'
UCI bi sada tvrdio da, sa više testova u i van konkurencije, kao i sa ABP-om, vozači imaju znatno veće šanse da budu uhvaćeni i stoga će izabrati da voze legalno. Taj argument potkrepljuje istraživanje koje je sproveo njen naučni savetnik dr Mario Zorzoli. Analizirao je nivoe retikulocita profesionalnih jahača između 2001. i 2010. On je primijetio da je 2001. godine 14% sportista pokazalo abnormalne nivoe. U 2010., dvije godine nakon uvođenja ABP-a, ta brojka je pala na manje od 3%.
Ne može se zaključiti da je doping prestao, ali je snažan pokazatelj da se smanjio zahvaljujući ABP-u. Da bi se jahači dopingirali, a ipak izbjegli da budu izloženi ABP-u, morali bi stalno da se dopinguju, što bi, po Cooperu, bilo izuzetno teško logistički i vrlo štetno za dugoročno zdravlje. 'Ako ste predani doper, u osnovi biste se morali dopingirati cijelo vrijeme. Ne bi bilo popuštanja, ' kaže on.
Ipak, kao što je Lance pokazao, nepraktičnost je malo odvraćanje kada je u pitanju uspeh, moć i poljubac na podijumu. Ali čini se da vozači i dionici počinju vjerovati – i ohrabruju – u ovaj novi, čisti svijet. Ivan Spekenbrink je generalni direktor Giant-Alpecina. On je pokretačka snaga iza uspona holandskog tima od trka na Pro Continental nivou kao Skil Shimano do današnje postava svjetske klase koja uključuje Johna Degenkolba.
'Počeli smo godinu prije skandala u Puertu [2005.] i, po mom mišljenju, ne bismo mogli učiniti ono što smo uradili da nismo bili čisti,' kaže Spekenbrink, aludirajući na skandal koji umiješao mnoge vozače, uključujući Alejandra Valverdea, Alberta Contadora i Ivana Bassoa, u rad sa doping doktorom Eufemianom Fuentesom. Samo je Valverde kažnjen na osnovu dokaza iz Puerta.
Spekenbrink je objasnio svojim mladim optuženicima da doping neće biti tolerisan niti potreban. Uvjerio ih je da će raditi s najboljim nutricionistima, aerodinamičarima, trenerima i pomoćnim osobljem kako bi poboljšali svoje performanse. Takođe je stvorio demokratsko okruženje u kojem je svako odgovoran za održavanje čistog tima.
'Nije sve u tome da doktori paze na nivo krvi', kaže on.'Na trenerima je da vide kakva je njihova snaga na treningu. Ako vide čudno iskrivljenje, trebali bi to prijaviti. Morate pogledati i jahače. Ako obratite pažnju, po njihovom ponašanju možete vidjeti da li varaju ili ne. To je pomoglo. Posmatranje tih indirektnih markera i traženje fluktuacija je korak u pravom smjeru.’
Pitanje o resursima
Put do iskupljenja ne teče uvijek glatko, iako su se vremena promijenila. U prošlosti, vozači su pribjegavali štrajku kada su se vlasti usudile suzbiti doping. Uzmite turneju 1998. kada je, iza skandala Festina, peloton pod vodstvom Marka Pantanija organizirao sjedeći protest zbog onoga što su smatrali antagonističkim ponašanjem organizatora u situaciji. Kako se pokazalo, sumnja se da je do 90% vozača koji su se utrkivali tog dana bilo na nekom obliku zabranjenog ergogena. 2014. godine, zahvaljujući kanalima trenutne komunikacije poput Twittera, sportisti sada kritikuju UCI zbog rupa u njegovom programu testiranja.
‘UCI kontrola sinoć’, tvitovao je Nicolas Roche iz Tinkoff-Saxoa u aprilu. „ISC [Irski sportski savjet] jutros uradila ista agencija. Zar ne možete [sic] da komunicirate kako biste mogli da izvršite efikasniju kontrolu i testirate više vozača?’
U skorije vrijeme, Chris Froome je koristio istu društvenu platformu kako bi izrazio svoje razočaranje antidoping programom nakon što su Contador, Nibali i on svaki prošli blok treninga na Tenerifeima prije Criterium du Dauphiné. 'Tri glavna kandidata TdF-a na planini Teide i nijedan test van takmičenja u protekle dvije sedmice', tvitovao je, dodajući: 'U našem je najboljem interesu da možemo dokazati da smo čisti bez obzira gdje treniramo.' Froome je kasnije potvrdio da je bio testiran samo jednom u pet trening kampova na ostrvu. Postavlja se pitanje: postoji li problem sa resursima?
‘Naš cilj ABP-a je testirati vozače van konkurencije najmanje tri puta’, kaže Banuls. Kada imate na umu da postoji 18 World Tour timova sa maksimalno 30 profesionalnih vozača, a zatim uzmete u obzir 4.352 ABP testa van takmičenja u 2012., UCI postiže svoj cilj, iako priznaje da bi dodatni resursi učinili sistem čvršći.
‘Istina je da postaje skupo kada testirate krv velikog broja vozača koji su udaljeni od trkačke staze’, kaže Banuls. „Urin je jeftiniji, ali ne značajno.“
Prema menadžeru Cannondale Pro Cyclinga Jonathanu Vaughtersu, svaki tim World Tour donira ₣120.000 godišnje UCI-ju za antidoping program. To je ₣2, 160,000 isključivo od World Tour timova (dodato novcu od Pro Continental timova, koji se takođe moraju pridržavati ABP-a). To zvuči puno, ali ukupni troškovi izrade pasoša na prvom mjestu bili su 4,2 miliona švajcarskih franaka u 2010. (3,1 milion funti). [Statistika 2014.
UCI ne bi otkrio troškove za svaki biološki test, ali cijena standardnog EPO testa van takmičenja od Australijske sportske antidoping vlasti iznosi 618 funti. Kompletan test urina je £460.
U 2012, CADF je dobio £4,656,300 od timova, UCI-ja, vozača i organizatora. Potrošila je 4.512.420 funti od toga na muški antidoping program za drumske trke. Ukratko, čist sport nije jeftin.
Testovi na globalnoj skali
Pristupačnost laboratorija akreditiranih WADA-e je također problem. U svijetu ih ima 32, od kojih 18 u Evropi, šest u Aziji, jedan u Okeaniji, pet u Sjevernoj Americi i samo po jedan u Južnoj Americi i Africi, što možda objašnjava zašto Froomov urin i krv nikada nisu prikupljeni na susjednim Tenerifeima. Najbliža laboratorija je u Lisabonu, a to je dugo putovanje avionom i predstavlja logističke probleme.
‘Izazov je održati krv hladnom ako je laboratorija daleko’, kaže Banuls. Postoji i zabrinutost da se svakim minutom u tranzitu tragovi dopinga nestaju. Spekenbrink preporučuje uvođenje više mobilnih laboratorija, što bi neizbježno unaprijedilo sistem, iako uz cijenu.
Efekat visinskog treninga je još jedna siva zona. Henaov povratak u trke uslijedio je nakon istrage o anomalnim rezultatima dopinga u njegovoj rodnoj Kolumbiji. Za njihovu zaslugu, tim Sky je upozorio UCI na njihove rezultate i odvezao Henaoa natrag u njegovu domovinu kako bi učestvovao u istraživačkom programu na velikim visinama.
‘Sergio je odrastao u planinama, vraća se zimi i živi i trenira na različitim nivoima’, rekao je Brailsford tada. 'Razgledali smo koliko god smo mogli efekte ovoga. Naše razumijevanje je ograničeno nedostatkom naučnih istraživanja o „urođenicima na nadmorskoj visini“kao što je Sergio. Naručujemo neovisna naučna istraživanja kako bismo bolje razumjeli efekte produženih perioda na nadmorskoj visini nakon povratka s nivoa mora, posebno na domorodce na nadmorskoj visini.’.
april 2016: Izjava Team Sky-a glasi: 'CADF je ove sedmice kontaktirao Sergija sa zahtjevom za više informacija u vezi s očitanjima na njegovom atletskom krvnom pasošu u periodu od avgusta 2011. do juna 2015.'
'Nastavljamo da podržavamo Sergija i ostajemo sigurni u nezavisno naučno istraživanje koje je preduzeto. Pomagaćemo Sergiju da se čvrsto izjasni u narednom periodu. On će se također povući iz utrke dok se problem ne riješi s obzirom na ovaj kontakt od CADF-a i vrlo očiglednu smetnju za njega. Nemamo nikakvu obavezu da to radimo, ali je timska politika ako i kada počne formalni proces kao što je ovaj.'
Uopšteno govoreći, efekti nadmorske visine (sve preko 1.600m) na nivoe hematokrita (procenat crvenih krvnih zrnaca u krvi) su dobro poznati. Na visini je zrak manje gust, što znači da svaki udisaj isporučuje manje kisika tijelu. Kada udahnete na 3.500 m, na primjer, udišite 40% manje kiseonika nego na nivou mora. Naša tijela povećavaju proizvodnju crvenih krvnih zrnaca kako bi uhvatila više kisika u zraku.
‘Zato je poznato da ljudi iz Anda imaju posebno visoke nivoe hematokrita’, kaže Cooper. Istorijski gledano, vozači s vrijednošću iznad 50% bi bili suspendovani, ali je to odbačeno uvođenjem ABP-a. „Ali postoji i genetska komponenta. Bio je slučaj Eero Mäntyranta, skijaša koji je osvojio tri olimpijska zlata 1960-ih. Imao je genetsku mutaciju koja je rezultirala nevjerovatno visokim hematokritom. Lance Armstrong je imao prirodno nizak nivo, što objašnjava zašto mu je doping dao takav poticaj.’
Svaki uzorak ABP prati upitnik za sportiste, pri čemu Banuls naglašava da se od sportista traži da otkriju jesu li bili na visini u posljednje dvije sedmice. Ovo potvrđuje ADAMS (Anti-doping Administration and Management System), koji zahtijeva od sportista da preciziraju gdje će biti sat vremena dnevno, sedam dana u sedmici, do tri mjeseca unaprijed, za nasumične testove na droge.
Vodeći put
Biciklizam nije žrtva. Sport je imao kodeks tišine (omerta) i želju da se trči više, brže i jače po svaku cijenu. Sada je biciklizam vodeći, s njegovim ABP testovima koji čine nevjerovatnih 35,8% testova u svim olimpijskim sportovima u 2012. Ovo u poređenju sa sportovima bogatim novcem, kao što su fudbal i tenis koji provode samo 3% odnosno 0,4%.„Da budemo jasni u vezi ovoga: nije u vašem DNK kada se rodite da ćete biti biciklista i droga“, kaže Spekenbrink. „Logičan je sistem da ako je mnogo novca u igri i ako je najbolji protiv najboljih, postoji doping proizvod koji će vam koristiti. Svi sportovi bi trebali biti na ABP. Sve što nije poricano je.’
Možemo li ikada znati da je jahač čist? Istorija sugerira da nije. Slučajevi poput Chrisa Hornera, koji je osvojio Vueltu 2013. u dobi od 41 godine, izazivaju zabrinutost, posebno nakon što je objavio šestogodišnje biološke podatke kako bi odbio optužbe za doping. To je samo služilo za raspirivanje vatre, a stručnjaci su tvrdili da su vrijednosti u njegovom profilu, uključujući retikulocite i hemoglobin na Vuelti, abnormalne. Ta debata se nastavlja i niko ne bi tvrdio da je sistem otporan na metke – postoji 'lažno pozitivan' u svakih 1000 rezultata – ali nadamo se da su dani maskiranja EPO-a jednostavnim pumpanjem vena fiziološkim rastvorom prošli.
Procedura testiranja - šta se zapravo dešava?
- Službenik za doping kontrolu ili pratilac obavještava vozača ili tim da ih treba pratiti do zgrade doping kontrole. Samo pod sljedećim okolnostima vozač može odgoditi postupak: pobjednička ceremonija; medijske obaveze; dalja takmičenja; zagrijati se; liječenje; lociranje predstavnika/prevodioca; dobijanje lične karte sa fotografijom. Sportista je stalno pod strogim nadzorom.
- Uzorak urina je dat za službenika istog pola, podijeljen u dvije boce i zapečaćen od strane jahača.
- Kodni broj je pričvršćen za bocu i zabilježen na relevantnoj papirologiji kako bi se osigurala tačnost i anonimnost.
- Sportista popunjava medicinsku izjavu u kojoj se navode svi lijekovi i lijekovi koje je konzumirao u protekloj sedmici. Ako se bilo koja od ovih supstanci nalazi na WADA-inoj listi zabranjenih, sportista mora imati izuzeće od terapijske upotrebe (TUE).
- Obje strane potpisuju formular i svakoj se daje kopija.
- Oba uzorka se šalju u laboratoriju akreditiranu od strane WADA-e (ako ne postoji na licu mjesta). Uzorak „A“se testira pomoću plinske hromatografije – koja odvaja sadržaj uzorka, i masene spektrometrije – koja daje molekularnu specifikaciju spojeva. Ako je rezultat pozitivan, sportista se obavještava prije testiranja uzorka 'B'.
- Sportisti ili predstavniku je dozvoljeno da prisustvuje otvaranju i testiranju drugog uzorka. Ako je i ovo pozitivno, obavještava se nadležna sportska organizacija koja će odlučiti o naknadnoj kazni.
