Žuta, na točkice, zelena, bijela. Biciklista prati dug put dresova koji su definisali Tour de France
Godina je 1919. i Tour de France se vraća nakon četiri godine, ratom izazvane pauze. Dvije trećine puta u ep od 5.560 km i prije 325 km 11. etape od Grenoblea do Ženeve, direktor trke Henri Desgrange odlučuje da se čovjek na prvom mjestu mora jasnije razlikovati od svojih konkurenata. I tako, prije polaska etape u 2 sata ujutro 18. jula 1919., vođa trke Eugène Christophe iz Francuske navlači prvu žutu majicu Tour de Francea.
U to vrijeme to je bio samo način da se vidno označi lider trke od njegovih rivala, ali će se pokazati kao odlučujući trenutak za ono što je postalo jedna od najpoznatijih ikona biciklizma.
Kažete da želite revoluciju…
Inauguracija žute majice bila je postepen i djelomično sporan proces (ovo je ipak biciklizam) koji je istoričar Toura Barry Boyce proveo dosta vremena istražujući.
‘U ranim danima Toura, bilo je mnogo manjih pelotona od onih koje imate danas, tako da je vođa samo nosio zelenu traku na ruci, ' kaže on. 'Ali kako je popularnost Toura rasla, novinari i vozači su se žalili da ne mogu identificirati lidera utrke na cesti. Rečeno je da je Belgijanac Philippe Thys tvrdio da nosi žutu majicu kada je vodio trku 1913. godine, šest godina prije nego što je zvanično predstavljena, ali to je sporno.
'Desgrange je došao na ideju o dresu da bi se razlikovao lider trke, ' dodaje Boyce, 'a njegova boja je odabrana jer je to bila boja papira koju je L'Auto-Vélo, novinski sponzor utrke i prethodnik modernog L'Équipea, štampan je na.'
Aerodinamična, sjajna odjeća koja tipizira savremeni peloton izgledala bi prilično strano Christopheu i njegovim savremenicima, čiji su dresovi bili vrećasti i napravljeni od vune.
Presvlačenje tokom bine je tada bio kažnjiv prekršaj, a preovladavali su dresovi dugih rukava sa i grudima i zadnjim džepovima. Prvi poznati proizvođač službenih dresova, Rhovyl, imao je iskustvo u donjem rublju, tako da bi barem odjeća bila prilično udobna.
Christophe ipak nije bio baš impresioniran svojim novim dresom, tvrdeći da su se gledaoci smijali i zvali ga 'kanarinac', zbog čega je dobio nadimak Cri-cri, što je francuski kolokvijalizam za pticu. Ali uprkos njegovim pritužbama, žuta majica je ostala nepromenjena sve do Desgrangeove smrti 1940. godine, kada je odlučeno da se njegovi inicijali, HD, pojavljuju na dresu – detalj koji se i danas može naći na zadnjoj desnoj liniji struka.
Nakon što je Le Coq Sportif postao zvanični proizvođač 1951. godine, osmišljen je drugi dres Toura: zeleni.
'Fausto Coppi je 1952. pobijedio sve s tako velikom razlikom da su svi dali otkaz', kaže Boyce. „Tako su organizatori odlučili proslaviti 50. godišnjicu 1953. iniciranjem zelenog dresa – boje inspirisane njenim sponzorom za proizvodnju kosilica, La Belle Jardinière. Trebalo im je nešto da spriječi vozače da odustanu, tako da su plasmani na pozornici nagrađeni bodom, a time i dres.’
Prvi maillot vert osvojio je Fritz Schär iz Švicarske, ali umjesto današnjeg sistema zasnovanog na nagrađivanju, vozači su dobili kaznene poene jer nisu završili na visokom mjestu, tako da je u stvari najmanje bodova odlučivalo o konačnom pobjedniku. Godine 1959. usvojen je obrnuti sistem i, osim uvođenja srednjih sprinteva, i anomalne prilike 1968. godine kada je dres bio crven, konkurencija se malo promijenila.
Prikaz vaših boja
Značaj dresova nije ograničen samo na one u određenim trkama. 'Od 1930-61 i 67-68 trka se vodila u formatu reprezentacije, tako da su timovi postali simboli šovinizma, posebno u vremenima pojačanog nacionalizma kao prije Drugog svjetskog rata', kaže Christopher Thompson, profesor istorije na Balu Državni univerzitet u Indijani i autor knjige Tour de France: A Cultural History. „Čak i više od klasifikacijskih dresova, dresovi timova učesnika postali su simboli nacionalnog identiteta.
'Dresovi državnih prvaka također su snažno povezani s nacionalnim ponosom', dodaje. „Nacionalna prvenstva se tradicionalno održavaju neposredno prije početka Toura – to nije slučajnost. Vozači žele pokazati svoje nove dresove i učiniti narod ponosnim.’
U godinama nakon rata, Tour de France se postepeno transformisao iz vozila nacionalnog identiteta i simbola prevazilaženja teškoća za ratom razorenu francusku javnost, u komercijalni sportski događaj.
‘Motivacija iza ostalih dresova bila je da se garantuje da će se timovi utrkivati, uprkos tome što nisu imali sveukupnog konkurenta’, kaže Thompson. 'Bili su odličan način za održavanje interesa javnosti, ali i sredstvo za jačanje sponzorstva. Postepeno ste počeli da dobijate komercijalnu podršku iz sektora koji se ne bavi biciklizmom. Željeli su da vide kako njihovi sponzorirani jahači rade dobro, a također su željeli direktno sponzorirati klasifikacije. Kada sponzorišete dres, vi navodno podržavate izvrsnost; ljudi puno plaćaju za to.’
Pridruživanje tačkica
Uprkos neumoljivom usponu dresova Toura, put maillot à pois rouges – dresa na točkice – bio je složeniji.
‘Još od 1905. L’Auto-Vélo je odabrao meilleur grimpeur – najboljeg penjača’, kaže Boyce. Počelo je s Renéom Pottierom, koji je bio prvi koji je popeo na prvi veći uspon na Touru, Ballon d’Alsace. Zvanična klasifikacija uvedena je 1933. godine, koju je prvi osvojio Vicente Trueba. Ali zbog Špančevog jadnog spuštanja, naknadno su dodijeljeni vremenski bonusi umjesto bodova, kako bi se planinske koze dodatno ohrabrile.
‘Tek 1975. godine dodijeljen je prvi dres na točkice – belgijskom jahaču Lucienu Van Impeu’, kaže Boyce. 'Zašto polka tačke? Originalni sponzor dresa bio je Chocolat Poulain, a omot čokoladice bio je točkast.’
Posljednji dres u savremenom Tour-ovom kvartetu je bijel – i njegovo putovanje na ramena Nairo Quintana prošle godine [2013.] bilo je jednako složeno.
‘Bijeli dres nije uvijek označavao najboljeg mladog vozača’, otkriva Thompson. „Uveden je 1968. godine, ali ga je nosio lider kombinovane klasifikacije – jahač koji je bio najviše rangiran u ostalim klasifikacijama.“.
Godine 1975. značenje bijelog dresa je promijenjeno da predstavlja najboljeg mladog vozača i, nakon dvije etapne pobjede te godine, talijanski vozač Francesco Moser odnio je tu čast. Uslijedile su neke manje izmjene u kriterijima odabira, tako da su ga mogli osvojiti samo neoprofesionalci ili vozači koji prvi put putuju na Tour, ali 1987. godine takmičenje je postiglo svoj sadašnji format dodjeljivanja najbolje plasiranom jahaču mlađem od 26 godina.
Ali sve ove promjene nisu bile sasvim kobne za kombinovanu klasifikaciju. Thompson kaže: 'Ponovo su ga uveli 1980. [nakon petogodišnjeg odsustva], i zamijenili dres u patchwork koji je predstavljao druga takmičenja,' kaže on o blještavom dizajnu koji je uključivao mrlje žute, bijele, zelene, točkice i crveno.
Crvena oznaka na desnom ramenu kombinovanog dresa predstavljala je dres koji više ne postoji, ali je nekada bio dodijeljen za srednju klasifikaciju sprinta. Priznato od 1971., osvojilo ga je Barry Hoban 1974. i nagrađeno crvenim dresom chauds iz 1984. godine, takmičenje je na kraju postalo suvišno zbog evoluirajuće klasifikacije bodova, i doživjelo je sličan kraj kao u kombinaciji.
Moderno doba
‘Godine 1989. tadašnji organizator, Jean-Marie Leblanc, odlučio je smanjiti broj klasifikacija jer je smatrao da to ohrabruje vozače na doping, kaže Thompson. 'Broj dresova značio je da postoji mnogo načina na koje vozači mogu zaraditi novac, pa je postojao pritisak na njih da se stalno trkaju.'
Dresovi za srednje sprintove, kombinezon i mladi vozač su svi izgubljeni, iako je potonji ostao neukrašena klasifikacija sve do 2000. godine, kada je ponovo uveden kao jedan od službenih dresova koje je isporučio Nike.
I tako dolazimo do četiri glavna oslonca današnjice: žuta, na točkice, zelena i bijela. Godine 2012. proizvodnja dresova vraćena je pionirskom sponzoru Le Coq Sportif, uredno povezujući sadašnje dresove sa onima iz prošlosti.
‘Boje, njihova konzistentnost i njihove priče djeluju kao referentna tačka za javnost i za vozače,’ zaključuje Thompson. „Oni povezuju trenutne velikane sa prethodnim generacijama i omogućavaju nam da povežemo trenutke, dostignuća i vozače kroz istoriju… a sve je to zato što su nosili isti dres.“.
