Borka za ljudska prava poziva biciklističku industriju da pomogne vozačicama koje bježe iz Afganistana

Sadržaj:

Borka za ljudska prava poziva biciklističku industriju da pomogne vozačicama koje bježe iz Afganistana
Borka za ljudska prava poziva biciklističku industriju da pomogne vozačicama koje bježe iz Afganistana

Video: Borka za ljudska prava poziva biciklističku industriju da pomogne vozačicama koje bježe iz Afganistana

Video: Borka za ljudska prava poziva biciklističku industriju da pomogne vozačicama koje bježe iz Afganistana
Video: We're Calling for Urgent Action to Fix Dangerous Junctions 2024, April
Anonim

Shannon Galpin pomogla je u koordinaciji evakuacije žena dok su talibani preuzeli vlast

Borka za ljudska prava poziva biciklističku industriju da pomogne vozačicama da pobjegnu iz Afganistana. Shannon Galpin, koja je govorila na globalnim konferencijama o tome 'kako je bicikl sredstvo za ljudska prava i društvenu pravdu', proglašena je za avanturistu godine National Geographica nakon vožnje biciklom preko doline Panjshir u Afganistanu 2009.

Radila je kao trener i konsultant u afganistanskom ženskom biciklističkom timu od 2013. do 2016. godine i sa užasom je posmatrala dešavanja u posljednjih nekoliko sedmica kako su talibani došli na vlast.

Ove sedmice je tvitala: 'Biciklistička industrija. Vidim tvoje ćutanje. Afganistanke predstavljaju najbolje iz vaše industrije u protekloj deceniji, ali gdje ste vi?!

‘Ove žene su rizikovale svoje živote da bi vozile bicikl. Izgradili su biciklističku kulturu koja je tražila prostor za mlade žene. Organizirali su biciklističke proteste i prve biciklističke utrke za žene u Afganistanu. Osnivali su klubove i vodili timove. Šta znači industrija ako ne ovo??’

Slika
Slika

Jedna od žena koje je Galpin pomogao treneru, Masoma Alizada, kasnije je dobila azil u Francuskoj i ranije ove godine se takmičila u ženskom TT u Tokiju kao dio olimpijskog tima za izbjeglice. Ipak, samo nekoliko dana nakon što su talibani preuzeli kontrolu nad Kabulom, i sa aerodromom opkoljenim hiljadama Afganistanaca koji pokušavaju da se ukrcaju na letove za evakuaciju, Afganistanska biciklistička federacija je tvitovala: 'Snovi, strategija i razvoj za žene biciklizma su uvek bili na prvom mestu, a mi smo bili činimo sve da razvijemo biciklizam, ali sada o tome samo sanjamo.’

Procjenjuje se da je oko 200 vozačica registrovano u Federaciji, koja je ponovo pokrenula svoj nacionalni ženski tim 2011. godine sa samo desetak članica. Godine 2016. tim je bio uključen u ponudu za Nobelovu nagradu za mir koja je bicikl proglasila 'instrumentom mira'.

Iz svoje kuće u Edinburgu, Galpin sada pomaže u koordinaciji evakuacije nekih od ovih jahača, i tvrdi da je spavala 'samo nekoliko sati u posljednjih 12 dana'.

'Poznajem mnoge djevojke koje su evakuirane i njihove porodice, a postoji i čitava druga generacija djevojaka koje su počele voziti bicikl u posljednjih godinu-dvije koje su također evakuirane', rekla je. 'To je proces koji je u tijeku, ali bilo je mnogo unakrsnog oprašivanja s drugim evakuacijama. Postoji potpuno nevidljiva mreža ljudi koja sve izvlači.’

Dok su profesionalni vozači visokog profila u Velikoj Britaniji do sada ćutali o ovoj temi, drugi su bili željni pomoći, uključujući Alessandru Cappellotto, prvu Italijanku koja je osvojila medalju Svjetskog prvenstva u cestovnoj utrci (u San Sebastianu 1997.) koja trenutno vodi Udruženje profesionalnih biciklista žena (CPA). Kontaktirala je UCI, Ujedinjene nacije i italijansku vojsku da uspješno organiziraju evakuaciju šest vozačica koje su trenutno u karantinu Covida u Italiji.

‘Postoji radost za spasene devojke, ali i muka za one koje su još tu’, rekla je. 'Našao sam se katapultiran u ovu noćnu moru s jedinim ciljem da se biciklisti spase. Prvi korak je napravljen, ali se nadamo da će svi sportisti, putem kanala koji su aktivirani na međunarodnom nivou, biti spaseni. Još nije vrijeme za slavlje, ali ova kap nade u moru bola ima ogromnu vrijednost.’

Afghan Cycles dokumentarac

YouTube video player

YouTube video player
YouTube video player

Ideja o ugnjetavanju i neprijateljstvu s kojima bi se ženske jahačice mogle suočiti sada kada su talibani na vlasti može se izvući iz dokumentarnog filma Afghan Cycles iz 2019., koji je producirao Galpin.

U njemu biciklistkinje govore o zlostavljanju i prijetnjama s kojima se svakodnevno suočavaju samo zbog vožnje bicikla. Jedna djevojka se prisjeća kako su joj prijetila dva muškarca koji nose pištolje, dok se druga žali svom guverneru provincije da su vjerske vođe nju i njene pratioce žigosale kao "nevjernike" zbog "nepokrivenog treninga" (a zapravo svi nose široke dresove dugih rukava, donji dio trenerke i marame za vrijeme vožnje).

Film je snimljen između 2013. i 2017. godine kada je Afganistanom vladala civilna vlada koju podržavaju SAD, ali jedan član talibana koji je intervjuisan jezivo upozorava: 'Za ženu voziti bicikl je rasipna akcija, to je samo hvalisanje. Upozorit ćemo ih tri puta. Ako ne stane, moramo je zaustaviti na bilo koji način.’

Ovo je stvarnost s kojom se sada suočavaju biciklistice u Afganistanu dok talibani formiraju vladu. Strah je da će se stare navike tvrdokorne linije – Talibani su posljednji put bili na vlasti od 1996. do američke invazije nakon terorističkih napada 11. septembra – obnoviti.

‘Bojimo se da će, ako talibani dođu, prva stvar koju će učiniti je ubiti biciklističke djevojke,’ kaže članica nacionalnog ženskog biciklističkog tima u filmu.

Na pitanje da li je biciklizam vrijedan svakodnevnih rizika, ona odgovara: 'Svako postignuće treba žrtvu na početku. Možda smo prva žrtva za biciklizam u Afganistanu.’

Galpin kaže za žene u Afganistanu, bicikl je više od pukog dijela sportske opreme.

„Bicikl može značiti razliku između ispunjenog života i života ugnjetavanja“, kaže ona. 'Unutar godinu dana rada sa prvim avganistanskim ženskim biciklističkim timom, podržavala sam nove biciklističke klubove koje su osnovale djevojke da se društveno voze i ubrzo se dogodila revolucija "pravo na vožnju". U 2020. bilo je preko 200 registrovanih biciklista u sedam provincija.’

Ali sada se „skrivaju, pale svoju odjeću i plaše se odmazde od strane talibana. One bukvalno spaljuju svoju budućnost kao i mnoge žene širom Afganistana koje spaljuju diplome i druge "inkriminirajuće" predmete.

‘Ove žene su na listama za evakuaciju, ali moramo financirati njihovu evakuaciju i njihove troškove repatrijacije, savjetovanje o mentalnom zdravlju i, naravno, kada imaju zajednicu, nabaviti im bicikle. Oni to nikada nisu željeli. Imamo moralnu obavezu da ih podržimo i pomognemo im da obnove svoje živote.’

Galpinova stranica za prikupljanje sredstava za podršku evakuaciji i preseljavanju vozačica do sada je prikupila više od 58.000 funti. Da donirate, posjetite:

Film Afghan Cycles je dostupan za iznajmljivanje ili kupovinu na YouTube-u.

Preporučuje se: