Ne trebamo patiti da bismo se zabavili na biciklu, ali patnja i vožnja biciklom su neraskidivi
Nikada nisam čuo da se neko zalaže za vrline cijepanja drva mačetom. Ipak, to je bio jedini alat koji sam imao na raspolaganju, pa sam ga koristio. Zamahnuo je žestoko i pogodio svoj cilj s preciznošću koja bi vas mogla prevariti da pomislite da imam dobre motoričke sposobnosti.
Oštrica je čisto prorezala trupac, a bez odvajanja koje je omogućila zakošena glava sjekire za cijepanje, dvije novostvorene polovine trupca nisu imale gdje da raspodijele svoju energiju osim naglo putujući prema gore.
Ovo ne bi bio problem da nije bilo mog lica, koje je ležalo na putu jedne od polovina. Udarac koji je uslijedio ostavio je da se moja glava osjeća neobično; mnogo veći od normalnog, a i deblji.
Ne smeta mi sam bol; u većini slučajeva prođe i ostavi vam ili lekciju ili uspomenu koja obogaćuje vaš život na ovaj ili onaj način. Ono što mi se ne sviđa kod ove posebne vrste bola je nedostatak kontrole. Nisam imao alternativu osim da čekam dok je bol probijao put kroz moj nervni sistem. Neko bi mogao tvrditi da sam imao kontrolu nad događajima koji su doveli do toga da mi je balvan otvorio čelo, ali taj argument zanemaruje moju nesposobnost da kontrolišem svoju glupost.
Reči 'bol' i 'patnja' se često koriste zajedno, obično naizmjenično. Ovo se čini greškom iz nepažnje; bol se može proširiti izvan fizičke i mentalne ili emocionalne sfere, ali patnja je sasvim druga stvar.
Reč 'patnja' vodi poreklo od latinskih reči sub, što znači odozdo, i ferre, što znači nositi. Trpjeti znači izdržati bol koji izvire iznutra – ne samo osjećati ga, već nositi njegovu tešku težinu. Na mapi, naš bol označava putne tačke, naša patnja put.
Pomicanje granica
Nisam religiozan čovjek, ali sam fasciniran obožavanjem trajne sile koja nadilazi fizički svijet. Svaka religija koje sam svjestan posvećuje veliku pažnju procesu patnje i vrijednosti koju ona pruža. Čini se da je budizam posebno zainteresovan za ovu temu, iako se pomalo pogura zahvaljujući neuspjehu prijevoda sa pali (dijalekta sanskrita) na engleski. Buda nije govorio engleski, što znači da ja, koji ne govorim nikakav dijalekt sanskrita, moram shvatiti o čemu je on mislio. Srećom, imam internet na raspolaganju i ne moram se oslanjati na 'znanje' ili 'istraživanje' da riješim stvar. Dukkha, riječ koja se spominje u budizmu i prevedena kao 'patnja', odnosi se i na fizički bol i na stres uzrokovan nestalnošću ili ovisnošću.
Volim proučavati stvari kako bih pronašao poruku koja mi pomaže da postanem bolja osoba, a ne nužno da pronađem njenu prvobitnu namjeru. U tom cilju, budistički osjećaj Dukkhe govori o doživljavanju stvari bez prianjanja za njih. Sve se menja, svako iskustvo je drugačije za svaku osobu. Prihvatite promjenu, prihvatite fluidnost trenutka. Izrazite se u trenutku, ali ne dozvolite da vas trenutak definiše. Patnja se mjeri našom sposobnošću da izdržimo Dukkhu. U tom smislu, patnja predstavlja vrstu kontrole u kojoj aktivno učestvujemo u tome kako doživljavamo bol.
Taj element izbora, koji psiholozi nazivaju lokusom kontrole, dio je onoga što nam omogućava da osjećamo zadovoljstvo kroz patnju. Izbor otključava naš osjećaj kontrole i kroz to otvara put ličnog otkrića pomoću kojeg bismo mogli naučiti nešto rudimentarno o sebi – da bismo mogli pronaći neku vrstu spasa.
Poput Mikelanđela koji maše svojim čekićem da odseče fragmente kamena koji zaklanjaju veliku skulpturu, okrećemo pedale da odsečemo svoju formu, otkrivajući na kraju naše pravo ja kao manifestaciju patnje, teškog rada, odlučnosti i posveta.
Kvaliteta biciklista se mjeri njihovom sposobnošću da pate; sposobnost patnje dolazi od osjećaja da nekako možemo kontrolirati bol. Voziti bicikl znači ući u pojednostavljeni svijet u kojem možemo lakše pronaći kontrolu; ne zavisimo ni o čemu osim o sopstvenoj volji da uradimo posao kako bismo postali bolji. Svaki put kada odlučimo da nosimo teret bola koji sebi nanosimo, gradimo svoju sposobnost da patimo. Uključite posao na jednom kraju, a bolji biciklista izlazi iz drugog.
Frank Strack je član osnivač Velominati i zaštitnik Pravila. On je također mjesečni kolumnista za Cyclist.
