Jody Cundy: "Ljudi su inspirirani da se bave sportom s invaliditetom"

Sadržaj:

Jody Cundy: "Ljudi su inspirirani da se bave sportom s invaliditetom"
Jody Cundy: "Ljudi su inspirirani da se bave sportom s invaliditetom"

Video: Jody Cundy: "Ljudi su inspirirani da se bave sportom s invaliditetom"

Video: Jody Cundy: "Ljudi su inspirirani da se bave sportom s invaliditetom"
Video: Джереми Гилли: Один день мира. 2024, Marš
Anonim

Biciklista je proveo neko vrijeme sa jednim od najuspješnijih vozača na stazi tima GB kako bi dobio svoj pogled na Paraolimpijske igre

Herojstvo biciklističkog tima Team GB već će biti blijedi uspomena dok Jody Cundy i ostatak tima Paralympics GB stignu u Rio za svoj pogodak u slavu.

Većina bi bila uplašena tako visoko postavljenom letvicom, ali, u razgovoru sa Cundy uoči izložbe u Riju, biciklista para staze je uporan da su olimpijski podvizi tima GB samo poslužili za stvaranje većeg zamaha i vožnje unutar Paraolimpijskih igara GB tim. I uvjeren je da će isporučiti.

‘Olimpijski i paraolimpijski timovi imaju vrlo slične programe, pa sudeći po njihovom uspjehu i nama izgleda dobro,’ kaže Cundy.

Njegovo samopouzdanje je zasnovano na više od samo obrazovanog predviđanja: 'Tandem momci koji voze na trkama izdržljivosti samo obaraju rekorde, sprinteri idu najbrže što su ikad išli, a djevojke izdržljivosti pobjeđuju stalno su se borili za plasman na pred-Svjetsko prvenstvo. Tako da smo u stvarno dobroj formi. Lično moja vremena pokazuju da i ja ulazim u finu malu venu forme.’

Slika
Slika

Vrijeme je sve

Besprijekoran način na koji je Team GB tempirao svoje pripreme kako bi osigurao da svi dođu u vrhunsku formu u tačno pravo vrijeme je već poznata priča. Olimpijski i paraolimpijski timovi su vratili neke sasvim obične rezultate u četiri godine nakon Londona 2012, ali sve je to bio dio većeg plana. I taj plan, barem do sada, radi do savršenstva.

Tim GB priredio je krajnje dominantan nastup na Olimpijskim igrama u Riju i, zahvaljujući svom iskustvu iz prve ruke o metodama tima GB, Cundy je u dobroj poziciji da komentira kako to rade.

'Zaista je prilično jednostavno', kaže on. 'Dobijamo najbolji komplet. Naš iza scene tim sportskih naučnika i aerodinamičara je svjetske klase i radi na svemu: biciklima, kožnim odijelima, kacigama, cipelama. Većinu toga smijemo koristiti samo jednom, svake četiri godine. Sve što koristimo na Igrama je jedinstveno za nas i potpuno novo, i nikada se ne koristi ni na jednom drugom takmičenju.

Dodajte strukturu finansiranja tima GB, koja je također usmjerena oko četverogodišnjeg olimpijskog ciklusa, i to znači da sportisti imaju resurse za savršen vrhunac.

‘Sva ostala takmičenja se vide kao odskočne daske – dugini dresovi su lep bonus, ali oni su zapravo samo marker forme u velikoj šemi stvari. U posljednjih nekoliko olimpijskih ciklusa tim GB je zaista uspio da postigne proces.’

Sam Cundy je sjajan primjer da je četverogodišnji plan dobro došao. Osvojio je zlato u vožnji na hronometar (ili kilogram) i timskom sprintu u Pekingu 2008., a potom i bronzu u potjeri na 4 km u Londonu 2012., nakon što mu je kontroverzno odbijeno skoro sigurno zlato u kilogramu, navodno zbog problema sa njegova startna kapija.„To me je uticalo neko vreme“, kaže on. 'Ali osvajanje zlata u kilogramu na Svjetskom prvenstvu 2014. bilo je svojevrsno iskupljenje i učinilo me još više motiviranim da ispravim stvari u Riju.'

Biciklisti su inherentno opsjednuti tehnologijom, ali Cundy ima dodatni put za istraživanje – karbonsku protetiku. I njegova protetska noga je prošla kroz nekoliko iteracija tokom godina.

‘Prvo smo pogledali kako će se pričvrstiti za moju nogu’, kaže on. „Ima gumeni O-prsten koji stvara vakuum dok guram nogu unutra, zaključavajući je na mjestu za maksimalnu efikasnost pedaliranja. Nakon toga smo mislili da bismo ga mogli učiniti što aerodinamički efikasnijim, ali postojala je kriva učenja.

‘Za Peking smo dizajnirali nešto što je izgledalo kako treba, a zatim smo za London 2012. radili sa aerodinamičarima i specijalistima za ortopediju Össur-a iz tima GB kako bismo ga učvrstili – suzili prednji dio i učinili ga lakšim.

‘Tehnički ne postoje nikakva pravila koja regulišu oblik moje noge, ali smo se držali omjera 3:1 koji se primjenjuje na okvire. Bili smo u iskušenju da napravimo neku ogromnu aerodinamičnu oštricu da sve odbijemo, ali na kraju smo bili zadovoljni oblikom kakav je – ne stavlja me ni u kakvom nepovoljnom položaju.’

Slika
Slika

Klasno zakonodavstvo

Kako se klasifikuju nivoi invaliditeta za paraolimpijce može, iz perspektive spoljašnjeg posmatrača, često izgledati da ponudi određenim sportistima prednost u odnosu na njihovu konkurenciju.

Na primjer, čini se nepravednim suprotstaviti amputiranog gornjeg udova protiv amputiranog donjeg udova na biciklističkoj trci, gdje bi se moglo ocijeniti da bi moć posjedovanja obje noge bila ogromna korist. Ali tu je očigledno više nego što je odmah očigledno.

Cundy, koja se takmiči u kategoriji C4, kaže: 'Mislim da klasifikacije ne pomažu pristupačnosti paraolimpijskog sporta, budući da službeni opisi malo doprinose jasnom objašnjenju klasa biciklizma na stazi. U osnovi radi na skali od jedan do pet, pri čemu je jedan najteži invaliditet. C5 obično imaju povrede šake ili ruke ili možda blagu cerebralnu paralizu – oštećeni su, ali uglavnom radno sposobni. C4 je moja klasa, i većina ovih sportista su amputirani ispod koljena, ali imate i C4 sa nedostatkom ruku. C3 je raznovrsnija klasa – pokriva mnogo različitih invaliditeta za koje se procjenjuje da predstavljaju isto oštećenje. C2s su amputirani ispod koljena, često i sa drugim oštećenjima, zatim C1s su dvostruki ili trostruki amputirani.’

Rijetko kada su dva sportista u istoj klasi potpuno slična, pa da li je ovo zaista najpošteniji način za trku? Cundy je pragmatična: 'Mislim da su klasifikacije prikladne. Uvijek postoje pojedinci koji su na granici. Ponekad se ispostavi da su ulice iznad u svojoj klasi ili ponekad miljama iza, ali to je relativno rijetko.

‘Većina ljudi uredno ulazi u svoje razrede i sistem je rigorozan, tako da zaista ne mislim da je pogrešna klasifikacija problem. Nedostaci u nastupima [unutar kategorija] ukazuju na to koliko je nivo konkurencije blizu.’

Određivanje nivoa

Cundy pripisuje TV pokrivenost u udarnom terminu i povećani profesionalizam među sportistima kao glavne razloge zašto je para-sport ušao u centar pažnje posljednjih godina. „Olimpijske igre su oduvijek bile vrhunski događaj koji svi prepoznaju, a u prošlosti je postojao ogroman disparitet između te dvije vrste igara“, kaže on.

‘Parolimpijske igre su se pojavile tek u Sidneju 2000. godine, ali od tada su BBC i Channel 4 to podigli na drugi nivo.

‘Situacija u Londonu – imali smo gledanje televizije u udarnom terminu uz prijenos uživo plus opcije crvenog dugmeta za odabir događaja – bila je nevjerovatna i tako korisna. Odjednom su paraolimpijci počeli da postaju poznata imena. Sada, mnogo više ljudi zna ko smo i čime se bavimo, i inspirisani su da se bave sportom sa invaliditetom – a posebno biciklizmom – što samo povećava broj sportista.’

Slika
Slika

Povrh toga, popularnost nedavnih Igara navela je sportske federacije širom svijeta da ponovo procijene infrastrukturu svojih sistema finansiranja. Istorijski gledano, tim GB je zarađivao sredstva kroz osvajanje medalja, ali sada moraju biti u stanju da pokažu ulaganja u razvoj i regrutovanje novih talenata, a to ne znači samo mlade sportiste.

‘To je sjajna stvar kod biciklizma za osobe s invaliditetom – ne morate biti mlad da biste se razvijali. Svako može izgubiti ruku ili nogu u bilo kom trenutku svog života, tako da je mogućnost pristupa ovim programima, kao što to činimo sada, ključna za dalji rast paraolimpijskog biciklizma, ' kaže Cundy.

Ima još dosta posla da se uradi, pre nego što se postigne bilo šta blizu istinskog pariteta između dve igre, a Cundy ima predlog za koji misli da će pomoći da se jaz smanji. 'Šta može spriječiti UCI da integriše sportske događaje sa onima sa invaliditetom? Uz dovoljno pažnje, logistika bi se mogla riješiti i već dobro funkcionira za triatlon, koji je kulminirao uključivanjem događaja u Paraolimpijske igre u Riju.’

Ovo je proizašlo iz serije Svetskog kupa u paratriatlonu koji sada prati redovno Svetsko prvenstvo, koji se pokazao kao dobar model. 'Par event se održava istog dana, možda sat vremena nakon stručnog događaja, a s medijima koji su već tu kao zarobljena publika, neće biti novinara koji neće ostati da ga izvještava, ' On kaže. „Oni će uočiti jednu ili dvije osobe kako rade nešto posebno i odjednom sport za osobe s invaliditetom počinje da dobija jednaku pokrivenost.“

Dok je jednak profil između olimpijskog i paraolimpijskog sporta nešto što treba poticati, viši profil bi također povećao pritisak na sportiste da nastupaju i učinio bi paraolimpijski sport podložnijim problemima poput dopinga.

Prema Cundy, kako sada stoji, dopingom se ne može dobiti dovoljno da bi to bio problem u paraolimpijskom sportu. Uprkos tome, potpuna zabrana ruskih sportista na Igrama u Riju od strane Međunarodnog paraolimpijskog komiteta jedan je od načina da upravna tijela osiguraju da doping ostane neprivlačna opcija.

‘To je težak poziv od strane IPC-a, ali mi se prilično sviđa činjenica da su zauzeli čvrst stav. To je presedan,” kaže Cundy. „S druge strane, na Međunarodni olimpijski komitet mnogo više utiče novac raznih frakcija, tako da bi imao toliko više ljudi kojima bi odgovarao ako bi uveli potpunu zabranu.

‘U ovakvim trenucima ljepše je biti u paraolimpijskom okruženju – daleko je manje politički.’

Cundy daje ohrabrujuću sliku paraolimpijskog sporta i sada i u budućnosti, ali priče o nestandardnoj prodaji ulaznica i smanjenju budžeta u Riju u vrijeme pisanja su tamni oblak koji prijeti da zaustavi taj zamah.

Zbroj medalja u prethodnoj sedmici omogućit će vam da sami prosudite, ali je ogroman utisak da će Paraolimpijske igre GB učiniti Igre u Riju uspješnim bez obzira na okolnosti.

Preporučuje se: